Jedan od najvažnijih jazz glazbenika umro je od raka u svom domu u Tampa Bayu na Floridi 9. veljače 2021. u 80. godini.
Armando Anthony “Chick” Corea rođen je 12. lipnja 1941. godine. Bio je američki jazz skladatelj, klavijaturist, vođa sastava i povremeni udaraljkaš. Njegove skladbe “Spain”, “500 Miles High”, “La Fiesta”, “Armando’s Rhumba” i “Windows” smatraju se jazz standardima.
Kao član benda Milesa Davisa krajem 1960-ih, sudjelovao je u rođenju fussion jazza. Sedamdesetih je osnovao grupu Return To Forever. Zajedno s Herbiejem Hancockom, McCoyem Tynerom, Keithom Jarrettom i Billom Evansom, smatra se jednim od glavnih klavirista koji su se pojavili u jazzu tijekom ere nakon Johna Coltranea.
Chick Corea je svoju profesionalnu karijeru započeo početkom 1960-ih s Mongom Santamarijom, Williejem Bobom, Blue Mitchellom, Herbiejem Mannom i Stanom Getzom. Debitantski album “Tones za Joan’s Bones” objavio je 1968. Dvije godine kasnije objavio je trio album “Now Now Sings, Now He Sobs”, s Royem Haynesom i Miroslavom Vitousom.
U izvedbama uživo često je tonski bojao izlaz svog električnog klavira uređajem nazvanim ring modulator. Koristeći ovaj stil, pojavio se na više Davisovih albuma, uključujući “Black Beauty: Live at the Fillmore West” i “Miles Davis live at Fillmore: Live at the Fillmore East”. Njegovi live nastupi s Davisovim bendom nastavili su se i 1970. godine, s posljednjom turnejom u kojoj su bili saksofonist Steve Grossman, električni orguljaš Keith Jarrett, basist Dave Holland, udaraljkaš Airto Moreira, bubnjar Jack DeJohnette i, naravno, Davis na trubi.
Nazvan po svom istoimenom albumu iz 1972. godine, Return to Forever bend oslanjao se i na akustične i na elektroničke instrumente i u početku je imao upliva u latinoameričke glazbene stilove više nego na rock glazbu. Na njihove prve dvije ploče, Return to Forever činili su Flore Purim (vokal i udaraljke), Joe Farrell (flauta i sopran saksofon), Airto Moreira (bubnjevi) i Stanley Clarke (kontrabas). Bubnjar Lenny White i gitarist Bill Connors kasnije su se pridružili Corei i Clarkeu formirajući drugu verziju grupe koja je stapala ranije latino glazbene elemente sa zvukovima orijentiranim na rock i funk djelomično nadahnut Mahavishna Ocherstrom, predvođenim njegovim kolegom s Davisovog albuma “Bitches Brew” Johnom McLaughlinom. Time je fussion jazz preuzeo unutar žanrovski primat, no to je imalo veze i s Chickovim pogledom na život.
Naime, za novele L. Rona Hubbarda zainteresirao se krajem šezdesetih, te početkom sedamdesetih godina postaje scijentolog. Corea je rekao da je scijentologija rano utjecala na njegov glazbeni smjer još početkom 1970-ih: “Više nisam osjećao potrebu zadovoljiti sebe. Stvarno se želim povezati sa svijetom i učiniti da moja glazba ljudima nešto znači.”
No bilo je i posljedica. Corea je isključen s koncerta tijekom Svjetskog prvenstva u atletici 1993. u Stuttgartu u Njemačkoj. Organizatori koncerta učinili su to nakon što je državna vlada Baden-Württemberga najavila da će preispitati svoje subvencije za događaje u kojima sudjeluju priznati članovi scijentologije. Nakon što je Coreina žalba na ovu politiku pred upravnim sudom bila neuspješna 1996. godine, članovi Kongresa Sjedinjenih američkih država, u pismu njemačkoj vladi, oštro su se usprotivili kršenju Coreinih ljudskih prava. Corei, međutim, nisu bili zabranjeni nastupi u Njemačkoj. Imao je nekoliko nastupa na međunarodnom jazz festivalu koji je podržala vlada u Burghausenu, gdje je 2011. dobio plaketu u Burghausenovoj “Ulici slavnih”.
Corea je nastavio ostvarivati višestruku suradnju i istraživati različite glazbene stilove tijekom 1980-ih i 1990-ih. Također je bio poznat po promicanju i prikupljanju sredstava za niz socijalnih pitanja.
Chick Corea je osvojio čak 23 nagrade Grammy i nominirana je za nju preko 60 puta.