Legendarni kantautor umro je u 68. godini uslijed komplikacija od koronavirusa.
Balašević je po informacijama srpskih medija prije tri dana u lošem zdravstevnom stanju primljen u Infektivnu kliniku Kliničkog centra Vojvodine u Novom Sadu. Imao je koronavirus. Danas mu se zdravstveno stanje pogoršalo, nažalost tragično. Umro je tri mjeseca prije 68. rođendana.
Đorđe Balašević rođen je 11. svibnja 1953. godine u Novom Sadu od oca Jovana i majke Veronike, rođene Dolenec. Njegovi su se do rata 1941. godine prezivali Balašev, djed je onda promijenio ime u Balašević. Završio je gimnaziju u Novom Sadu 1972. godine te studirao zemljopis na novosadskom Prirodno – matematičkom fakultetu koji nije završio, nego studij prekida i pridružuje se grupi Žetva 1977. godine. U srednjoj školi htio je postati nogometaš. Nogometom se bavio, što govori u brojnim govorima, kao i u pjesmi “Prva ljubav”.
Balašević se priključio skupini Žetva iz Novog Sada i s njima snimio singl “U razdeljak te ljubim” koji je prodan u 180.000 primjeraka, veliki uspjeh za tadašnji jugoslavenski status. 1978. godine napušta skupinu Žetva i osniva vlastitu, nazvanu Rani mraz. Skupina je prvi puta nastupila u Opatiji 1978. godine s pjesmom “Moja prva ljubav”. Tada se skupini priključio Bora Đorđević, kasnije poznatiji pod nadimkom Bora Čorba koji je nakon nekoliko mjeseci napustio skupinu i osnovao vlastitu grupu Riblja čorba.
Godine 1979. osvaja prvo mjesto na splitskom festivalu s pjesmom “Panonski mornar”. Tada je počelo Balaševićevo razdoblje. 1980. godine morao je odslužiti vojni rok pa nije imao vremena za glazbu, ali uspio je napisati tekst za pjesmu Zdravka Čolića i Srebrnih krila.
Sa skupinom Rani mraz izveo je dvije najpopularnije pjesme poput “Priča o Vasi Ladačkom” i “Život je more”. 1982. godine napušta skupinu Rani mraz i počinje samostalnu pjevačku karijeru.
Prvi album izdao je iste godine i nazvao ga “Pub” za kojeg je dobio mnoge pohvale. Krenuo je na samostalnu turneju Jugoslavijom i održao koncert u Beogradu, koji mu je označio uspješnu samostalnu karijeru sljedećih godina. Sljedeća dva albuma doživjela su velike uspjehe i “gurnule” Balaševića ka slavi. Proglašen je odličnim tekstopiscem i izvođačem. Album “Bezdan” iz 1986. godine donio mu je mnogo nagrada i dobio je velike pohvale.
Za vrijeme rata objavljuje album “Jedan od onih života” s pjesmama zbog kojih biva prešutno zabranjen na većini radio stanica. Balašević od početka rata zauzima posve antiratni i pacifistički stav, koji promiče u brojnim pjesmama, koncertima, govorima i intervjuima. Nekoliko godina prije rata, 1987. izvodi pjesmu “Samo da rata ne bude” koja simbolizira himnu antiratnih stavova i odstupanje od bilo kakve pomisli ka uspostavi rata što potvrđuje i stihom “Samo da rata ne bude, ludila među ljudima, veliki nude zablude, plaše nas raznim čudima i svakoj bajci naude, da rata ne bude!”. Pjesmu izvodi s dječjim zborom.
U pjesmi “Krivi smo mi” govori o besmislu rata, i o tome kako smo mi, narodi tadašnjih zemalja dozvolili sve te strahote i pokolje, ne izrazujući svoj bunt ili nezadovoljstvo onim što vladajući čine. A pjesmu “Čovek sa mesecom u očima” posvećuje nekoliko godina prije palom Vukovaru. Pjesmu mnogi smatraju najljepšom pjesmom o ratnom Vukovaru ikada napisanom.Nakon rata objavljuje album “Naposletku”.
Sa svojim albumom “Devedesete” Balašević ismijava srpskog vođu u ratu Slobodana Miloševića pjesmom “Legenda o Gedi Gluperdi”, a pjesmom “Devedesete” Balašević govori o vremenima prije 1990-ih i o nesretnim “Devedesetima” koje su donijele sve one grozote po kojima ih pamtimo. Sa tog albuma je i pjesma “Živeti slobodno” koja također spada u istu kompilaciju antiratnih pjesama i pjesama koje promiču mir. Nakon ta dva albuma, izdaje još dva albuma, “Dnevnik starog momka”, te “Rani mraz”.