Hugh Masekela umro je 23. siječnja u 79. godini. Njegova karijera trajala je više od 50 godina.
Hugh Masekela bio je jedan od najboljih trubača, ali i pjevač moćnog glasa koji je spajanjem jazza s južnoafričkim zvukom, kao i glazbom iz cijele Afrike stvorio zvuk južnoafričkog jazza. Trideset godina proveo je u izgnanstvu iz matične zemlje zbog žestoke kritike prema tadašnjem rasističkom političkom sistemu apartheidu. Njegovi nastupi redovno su bili i njegova pobuna i okrutni sistem mu to nije oprostio. U zemlju u kojoj se rodio vratio se tek kad je na njeno čelo došao Nelson Mandela, no kao što nije prestao s aktivizmom za vrijeme boravka u SAD-u i Botsvani, Masekela je nastavio neustrašivo komentirati politička događanja u Južnoj Africi, ali i u ostatku svijeta, kao što je u jazz krugovima uživao veliki ugled i često nastupao s drugim velikanima.
Rođen je u Kwa-Guqa, rudarskom naselju blizu Johannesburga. Bio je četvrto dijete u politički aktivnoj obitelji. Trubu je počeo svirati u 14. godini, a izobrazbu sticao u školi za ‘obojanu’ djecu St. Peter, koja je istovremeno bila i centar borbe protiv apartheida, prije nego su je vlasti zatvorile.
Tijekom 1950ih stisak apartheida je bio malo popustio i Masekela se vrlo brzo kao mladi talentirani trubač probio na sceni. Bio je jedan od glazbenika u tada popularnom mjuziklu “King Kong” koji je prozvan “sveafričkom jazz operom”, u kojem je nastupala Miriam Makeba najbolja pjevačica JAR-a, kojoj je ubrzo oduzeto državljanstvo jer je također igrala u anti-apartheid filmu “Come Back Africa”. Te 1960. kad se dogodio masakr crnog stanovništa u Sharpvilleu i zabranjen Afrički nacionalni kongres, Masekela je uspio pobjeći iz zemlje prije nego li je i on sam uhićen.
Nakon Londona, odlazi u New York gdje mu je pomagao poznati glazbenik i također aktivist Harry Belafonte. Nakon pohađanja Manhattan School of Music, Masekela upoznaje njujoršku jazz scenu na kojoj su tada vladali Miles Davis, John Coltrane i Thelonius Monk, dok su ga druga dva velikana, Dizzy Gillespie i Louis Armstrong ohrabrivali u naumu da razvije vlastiti afrički stil, što je Masekela i ostvario objavom debitantskog albuma “Trumpet Africane” 1963. godine.
U Americi se također počeo politički identificirati s tamošnjim Black power pokretom i 1966. svirao na Watts festivalu na godišnjicu pobune crnog geta u Los Angelesu. Godinu dana kasnije nastupa na Monterey festivalu zajedno s Janis Joplin i The Who. Ubrzo njegov instrumental “Grazing in the Grass” postaje veliki hit koji je tri tjedna boravio na vrhu američkih top ljestvica, biva nagrađen zlatnom pločom i posebnim priznanjem kao afrički umjetnik, te uskoro postaje poznata osoba kojoj su kućni prijatelji bili Peter Fonda i Dennis Hopper. No to nije potrajalo, jer je prvo 1966. izazvao bojkot distributera ploča na američkom jugu kad je osvanuo album “Emancipation of Masekela” na čijoj naslovnici je bio preodjeven u Abrahama Lincolna. Glazbom se okrenuo prema eksperimentalnom zvuku, pjevajući o ratu u Vijetnamu i problemima radnika migranata u Južnoj Africi. Uslijedile su policijske racije u njegovom domu, a Masekela se uspio izvući s uvjetnom kaznom izbjegavši zatvor zahvaljujući proceduralnoj greški jer policija nije imala valjani nalog za pretres. Iako su ga koncertni promotori stavili na ‘crnu listu’, nastavio je s objavljivanjem progresivnih albuma sa snažnim političkim porukama.
Nakon 12 godina provedenih u SAD-u odlučuje se vratiti na matični kontinent. Afriku je proputovao uzduž i poprijeko u želji da u potpunosti upozna njenu glazbu. Na tim proputovanjima postaje dobar prijatelj s Fela Kutijem koji ga je predstaio bendu Hedzoleh Soundz s kojim je snimao i kasnije išao na turneje po SAD-u. Nastupao je i na legendarnom boks meču između Muhammada Alija i Georgea Foremana u Kinshasi, ali je ta legendarna snimka, na kojoj su uz Masekelu nastupili Franco i Miriam Makeba, objavljena tek 2017. godine zbog tadašnje svađe s promotorom Donom Kingom.
Nakon putovanja Afrikom skrasio se u Bocvani koja graniči s Južnoafročkom republikom. U međuvremenu je u svijetu počeo rasti interes za world musicom, a Masekelina slava još više jača nakon što se priključio Paulu Simonu na turneji iznimno uspješnog albuma “Graceland”., uz obrazloženje da je upravo Simon tim albumom pružio veliku podršku južnoafričkim glazbenicima i stavio ih u fokus globalne scene. Svijet će se Masekele sjećati i po nastupu na velikoj proslavi 70. rođendana Nelsona Mandele 1988. na londonskom Wembley stadionu nazvanom Mandela Day. 67 zemalja svijeta tada je uživo prenosilo zajedničku izvedbu pjesme “Soweto Blues” s Miriam Makeba.
Po oslobađanju Mandele iz zatvora Masekela se vraća u Južnoafričku republiku nakon 30 godina izbivanja, no umjesto umirovljenja nastavlja se aktivno baviti glazbom.
Godine 2010. glazbom je otvorio svjetsko nogometno prvenstvo u Južnoafričkoj republici, a 2012. ponovno zasvirao s Paulom Simonom na obilježavanju 25. godišnjice “Gracelanda”. Iste godine nastupio je u i Hrvatskoj, u Poreču na Valamar Jazz Festivalu.
Za života je objavio preko 40 albuma, a za posljednji “No Borders” iz 2016. odlikovan je s Order of Ikhamanga, najvišim južnoafričkim odličjem.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
