Bubnjar koji je postao zabavnim pjevačem bolovao je od raka kostiju.
Jasmin Stavros preminuo je danas u Zagrebu u 69. godini života nakon što se posljednjih mjeseci borio s rakom kostiju, potvrdio je menadžer pjevača Ljubo Šeperić.
Krajem ožujka ove godine potvrđeno je da Stavros boluje od raka. Pjevač je odmah hospitaliziran, a liječnici su posumnjali da se bolest proširila i na želudac. Prije dva tjedna prebačen je na Kliniku za plućne bolesti Jordanovac nakon što je došlo do komplikacija s plućima.
Jasmin Stavros rođen je kao Milo Vasić 1. studenog 1954. godine u Splitu. Potječe iz glazbene obitelji. Pokojni otac je bio glazbenik, djed i brat su se bavili glazbom, a majka je pjevala u HNK-Split. Završio je osnovnu glazbenu školu (klavir) i srednju glazbenu školu (kontrabas). Od dvanaeste godine svira bubnjeve, a sa 15 godina profesionalno svira u brojnim splitskim sastavima: Delfini, Mladi batali (današnji Magazin), grupi More.
Godine 1973. počinje otkrivati jazz glazbu, a od 1978 godine radi kao studijski bubnjar u Jugotonu (današnja Croatia records). Bio je jedan od najtraženijih bubnjara u bivšoj Jugoslaviji. Surađivao je s Josipom Lisac, Arsenom Dedićem, Duškom Lokinom, Mišom Kovačem, Ivicom Šerfezijem, Nedom Ukraden, Ljupkom Dimitrovskom i brojnim drugim glazbenicima.
Osamdesetih godina je otišao u Ameriku, gdje se zadržao dvije godine i završio privatnu jazz akademiju Stanley Spector u New Yorku. Kao jedan od najboljih studenata i zapravo najbolji student iz Europe dobio je 1982. Godine zelenu kartu za boravak u Americi. U tom je trenutku već imao ženu i dvoje djece zbog kojih se ipak odlučio vratiti u domovinu.
Na ideju das postane pjevač došao je igrom slučajnosti 1986. kada je s Doris Dragović snimio duet ”U tebe se neću zaljubiti” na ploči ”Željo moja”. Izvođač koji je trebao s Doris otpjevati duet nije došao, a preslušavši snimku Jasmin je shvatio da nije samo talentirani bubnjar nego i dobar pjevač, a kasnije će se ispostaviti i vrhunski zabavljač. Prvu ploču izdao je 1987. u suradnji s Rajkom Dujmićem i s Stevom Cvikićem. Ploča je prodana u preko 50000 primjeraka, a prvi veliki koncert ima devedesete u lisinskom. Ploča ”Ljubio sam anđela” na kojoj je bio i hit “Umoran”, dosegnula je platinastu nakladu dok su uglavnom svi ostali albumi imali zlatnu tiražu.
Kritičari su mu zamjerili pjevanje zabavne glazbe jer je bio vrhunski bubnjar. Surađivao je i s diskografskom kućom Ariol u Njemačkoj od koje je dobio ponudu da radi za njih kao studijski bubnjar. I u ovom slučaju mu je obitelj bila važnija od inozemne karijere. Vraća se u domovinu gdje sa pratećom grupom Naranča odradio preko 1500 koncerata. Početkom rata dvije godine nije ništa snimao već se odmah prijavio u vojsku, ali kako nije imao vojnu obuku jer je odbio služiti JNA uzeo je mikrofon u ruke i odradio preko 500 humanitarnih koncerata za podizanje morala (Osijek, Slavonski brod, Karlovac…)