S kultnom grupom snimio je ‘Kad bi’ bio bijelo dugme’ i ‘Šta bi dao da si na mom mjestu’,kao i 5 kultnih albuma: ‘Bitanga i princeza’, ‘Doživjeti stot’, ‘Uspavanka za Radmilu M.’, ‘Kosovka djevojka’ i ‘Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo’.
Vlado Pravdić, klavijaturist legendarnog benda Bijelo dugme, preminuo je u splitskoj bolnici uoči svog 74. rođendana.
Rođen je u Sarajevu 6. prosinca 1949. godine. Već sa sedam godina je upisao glazbenu školu i počeo svirati klavir. Nakon osnovne završio je i srednju glazbenu školu, a zatim je upisao studij fizike na Prirodno matematičkom fakultetu u Sarajevu.
Glazbenu karijeru započeo je 1965. godine u grupi Walkins u kojoj je bio do 1968. godine. Dvije godine, od 1968. do 1970. svirao je s grupom Kost, a od 1970. do 1971. u Ambasadorima. U to vrijeme u Ambasadorima je pjevao Zdravko Čolić, a zajedno su snimili singl ploču “Plačem za tvojim usnama”. Iste godine iz Ambasadora prelazi u Indexe u kojima mijenja Ranka Rihtmana s kojima ostaje do 1973. godine i snima nekoliko singlova. Odlaskom Davorina Popovića i Bode Kovačevića u vojsku, Indexi su pauzirali, a Vlado je prihvatio priliku da prijeđe u grupu Jutro koja se početkom 1974. godine preimenovala u grupu Bijelo dugme.
S kultnom grupom snimio je dva albuma “Kad bi’ bio bijelo dugme” i “Šta bi dao da si na mom mjestu”. Odlaskom u vojsku, 1976. godine na njegovo mjesto dolazi Laza Ristovski, ali se Vlado vraća u Bijelo dugme 1978. godine. Do 1987. godine snimio je pet kultnih albuma: “Bitanga i princeza”, “Doživjeti stotu”, “Uspavanka za Radmilu M.”, “Kosovka djevojka” i “Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo”.
Nakon izlaska iz grupe povukao se iz glazbe, a članovima legendarne grupe pridružio se još samo jednom, na njihovoj oproštajnoj turneji 2005. godine. Posljednjih godina živio je u Splitu.