[Unboxing ‘Tracks II – The Lost Albums’] Bruce Springsteen ‘Twilight Hours’ – Bacharach ‘n’ roll

Preslušavamo box set Bruce Springsteena ‘Tracks II – The Lost Albums’ ploču po ploču i svakom albumu posvećujemo zasebni tekst kako to i zaslužuju.

Bruce Springsteen ‘Twilight Hours’

Godine 2019. Bruce Springsteen je objavio album “Western Stara” nadahnut (kalifornijskom) pop glazbom šezdesetih i sedamdesetih, a prvenstveno onom kantautora Jimmyja Webba koji za svojim pojasom ima neke od najvećih hitova američke moderne pjesmarice kao što su primjerice “By the Time I Get to Phoenix”, “Whichita Lineman” koju je proslavio Glenn Campbell ili pak “The Highwayman” koju su uzajedno snimile četiri najsjajnije zvijezde country glazbe – Willie Nelson, Waylon Jennings, Kris Kristoffersom i Johnny Cash – i po njoj svojoj supergrupi dale ime.

Box set “Tracks II – The Lost Albums” sada nam otkriva da je paralelno s “Western Stars” nastao još jedan album na sličan nasčin inspiriran pop glazbom šezdesetih i sedamdesetih, a koji je zamišljen ili kao parnjak ovoj spomenutoj ploči ili pak kao njezin drugi disk. Sad objavljen kao “Twilight Hours”, ovaj album u manjoj je mjeri slijedi tragove gospodina Webba, a više se okreće prema stilu jjednog drugog slavnog skladatelja koji za svojim pojasom ima toliko hitova američke moderne pjesmarice da ih je nemoguće ni pobrojati. Riječ je o Burtu Bacharachu.

Na papiru zvuči veoma primamljivo zamišljati Springsteena kako se topi u gustim orkestraccijama po kakvima je postala poznata Bacharacchova glazba, ali Bruce je prirodno skloniju stilu pisanja Jimmyja Webba, pa je lgično da je na koncu službeno svjetlo dana ugledao album s glazbom koja je zvučala prirodnije i sličnije njegovom prepoznatljivom stilu. Naime, Bruce nije rođen da bude crooner, iako mu se nema što prigovoriti, a od Bacharacha će više u svoju glazbu prenijeti osjećaj za melodiju nego spomenute orkestracije.

Možda je stoga najveći problem albuma “Twilight Hours” to da neke pjesme zvuče preslično jedna drugoj, ili pak nekima od starijih pjesama iz Bruceovog opusa. Svaka od ovih pjesama barem je solidna gledajući je samostalno i sve imaju vrlo lijepe i melodične “ohokove”, kad ih je dvanaest na istom mjestu, čini se da ih je previše. Neke od jnih su vrlo dobre, pogotovo uvodni singl “Sunday Love” ili pak “High Sierra” koja je kao i “One False Move” s albuma “Inyo” o kojemu smo pisali prošli tjedan također nadahnuta i naslovljena prema jednom noir krimiću, ova pak prema klasiku Raoula Walsha s Humphryjem Bogartom u glavnoj ulozi.

Na drugim mjestima okviri retro popa su pretvrdo namješteni, pa tako ploča nažalost završava, kako T. S. Eliot kaže “not with a bang but a whimper”, dvjema slabijim izletima “Dinner at Eight” i iritantnom bossa novom “Follow the Sun” koja, osim što ponovno prolazi kroz neke slične melodijske obrasce koje je na ploči iskušao, jasno pokazuje da je The Boss “ne stavlja boss u bossa nova” i u ovom slučaju potpuno van svog elementa. I to ne kažem samo zato što meni osobno na ritam popularnog brazilskog stila izbijaju plikovi na ušima.

Ipak, većina materijala s ove “izgubljene” kolekcije ne spada ni u gornji ni u donji dom po kvaliteti, već služi kao solidna, premda ne previše upečatljiva pozadinska glazba, počevši od gotovo sedam minuta dugačke “Lonely Town”, preko naslovne “Twilight Hours” ili pak “Sunliner” koja ponvno više duguje Webbu nego Bacharachu, ili barem zbog country aranžmana zvuči kao da bi joj mjesto prije trebalo biti na “Western Stars” nego među ovim pjesmama.

Iako možda nije među najboljim pločama ovog box seta, objavljivanje “Twilight Hours”, budući da su u pitanju originalne skladbe vjerojatno bi imalo više smisla od izdavanje kolekcije obrada “Only the Strong Survive” koja je izašla 2022. i još uvijek je aktualno studijsko izdanje u Bruceovom kanonu. Ali ako nas je ičemu box set “Tracks II” naučio, to je da nikad ne znaš za koji će se potez Springsteen odlučiti, odnosno što će pohraniti u svoju arhivu i zašto.

(Columbia Records / Sony Music Entertainment / Menart 2025.)

Prethodni osvrt:

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izdvojeno

Woodstock iza scene

Na današnji dan 1969. počeo je Woodstock - najvažniji rock festival svih
Idi na Vrh
X