Rujanski filmski program Kina Tuškanac u prvoj polovici donosi kultne naslove američkog horora čiji su protagonisti popularni Drakula, Frankenstein, Mumija i Vukodlak te brojna druga celuloidna čudovišta i njihovi ništa manje zastrašujući srodnici.
Oprečan ljetnoj vedrini i prpošnosti, ali odlučan u dokazivanju da i tmurni dani mogu biti uzbudljivi, rujanski program kina Tuškanac kao uvertiru u jesensko raspoloženje na filmsko platno donosi ciklus Universalova filmska čudovišta. Riječ je o nizu kultnih američkih horor filmova posvećenih legendarnim celuloidnim čudovištima, koje je u razdoblju od 30ih do 50ih godina prošlog stoljeća producirao Universal Pictures.
Prozvani ikonama pop kulture, Drakula, Frankenstein, Mumija i Vukodlak samo su neki od nadnaravnih čudovišnih protagonista kroz čije ćemo se zastrašujuće postupke, sudbinu i nasljeđe pobliže upoznati s karikiranom i mračnom, ali neminovno napetom stranom znanstvene fantastike. Nastale za neizvjesnosti i straha od siromaštva uslijed Velike depresije te u godinama kada je glavnina svjetskog čovječanstva namirisala nailazak Drugog svjetskog rata, sablasti s ekrana predstavljale su dobrodošle ispušne ventile.
Tako je “Drakula Toda” Browninga i Karla Freunda s Belom Lugosijem 1931. ostvario sjajan uspjeh, a iste godine nastao je i “Frankenstein” Jamesa Whalea, koji se sa zaradom od preko milijun dolara pokazao komercijalno još uspješnijim za što je ponajviše zaslužan majstor maske Jack Pierce te emocionalna slojevitost Borisa Karloffa koja će posebno doći do izražaja u nastavku “Frankensteinova nevjesta” iz 1935., ponovo u Whaleovoj režiji i s Elsom Lancaster u ulozi žene zbog čije neuzvraćene ljubavi čudovište postaje nesretno i zbunjeno.
Sličan uspjeh dijeli i Freundova “Mumija” iz 1932. s izvornom pričom u kojoj je Karloff ponovno briljirao, a kultni status lika vizualno podebljao Jack Pierce. Godinu nakon, čelnici Universala posegnuli su za “Nevidljivim čovjekom” H. G. Wellesa, a rezultat je bio još jedan sjajan film Jamesa Whalea, u kojem je u liku kemičara Jacka Griffina debitirao ugledni britanski kazališni glumac Claude Rains, a John P. Fulton je za inovativne specijalne efekte osvojio nominaciju za Oscara.
Osim spomenutih naslova, tijekom prve polovice rujna moguće je pogledati Hillyerovu “Drakulinu kći” (1936.), “Frankensteinovog sina” u režiji Rowlanda V. Leeja (1939.), Waggnerova “Vukodalaka” (1941.), Youngovu “Mumijinu grobnicu” (1942.), ali i Lubinova “Fantoma opere” (1943.) te Arnoldovo “Stvorenje iz Crne lagune” (1954.) i” Osvetu stvorenja” (1955.).
Ova i mnoga druga Universalova čudovišta spekulativne fikcije i akcijskog horora pobudit će nostalgiju na djetinjstvo i roditeljsko zastrašivanje, ali i naknadnu opčinjenost popularnim krvopijama, zombijima te mumijama koji ni nakon stoljeća nastanka ne gube moć izazivanja zdrave hororske nelagode koji će vas dobro protresti za lijenih i kišnih jesenskih dana.