Ekstrema i lovorika bi se u kritici i analizi trebalo libiti, no kada je riječ o karijeri Damira Urbana i zadnjih mu godinu dana djelovanja, nije pogrešno govoriti o simboličnom monolitu u čežnji za materijalizacijom. Ona se manifestirala u vidu dvostrukog koncertnog izdanja što fino poentira dva desetljeća ‘urbanovanja’ s četvorkom i u tom trenutku auditoriju predstavlja netom objavljeni studijski album ‘Mamut’.
Čovjek za mase, a opet daleko od estradnjaka, Damir Urban najnovijim koncertnim izdanjem „Live 2015“ verificira status živuće legende hrvatske glazbe, jedan matemišokovačovski element u sinkronizaciji dobno raznolike publike naučene na njegov kanconijer koji je daleko od dovršenog.
Najljepši trenuci zapisa „Live 2015“ jesu kronološki skokovi kroz etape djelovanja, ali prije svega neuvijeni kontrasti tekstura zvukova, poput onih u „Glasu jeka“ s milozvučnim, eterično ovijenim Mozartinama proizašli iz trenutka, a ne uobičajene koreografirane pozorničke sinkronizacije. I iako je dominanta pozornice, mamutski zvučni dokument ilustrira Urbana kao nesebičnog zanesenjaka otvorena srca prema glasovnim i instrumentalnim doprinosima. Osim anđeoskih Mozartina, na pozornici mu ruku pružaju maleni zboraši Papandopuline u idealistički optimističnoj “Priđi mi bliže”, odnosno Gibonni na basu, a Vava Lauferovski na klasičnoj i električnoj gitari u sentimentalno-nostalgičnim vremeplovima poput “Vode” i “Svijeta za nas.”
Međutim, dok je opus daleko od ‘quasimoda’, intiman i emotivno stimulativan zapis s najvećeg dosadašnjeg koncerta riječkih rockera jest mali ‘quasimodo’. Dok je grlati ćelavac sebi svojstveno odlučio podijeliti sve predivne i cijenjene nepravilnosti proizašle iz spontanosti i, na trenutke, improvizacija, do nekoliko njih dolazi u postprodukciji iliti tranširanju zvučne ‘sirovine’.
Tako će svjedoci ovog koncerta i ljubitelji etike i poetike Urbana i četvorke tražiti simbolističke „Mjesečev Rog“ i „Aromu Satanicu“, dva ponajbolja zvučno-poetična šaržera iz sirovijeg arsenala, jedan iz ‘prapovijesne’ etape nazvane Laufer, drugi s nikad objavljenog albuma „Merkur“. Ako na izdanju odlučuje ostaviti „Vodu“ ili „Svijet za nas“, nejasna je odluka o redukciji prethodno spomenutih crnih dragulja.
Šavovi i rezovi ipak su vješto kamuflirani, pa tako dvostruki zapis ne pati od šlampavosti ili sindroma ishitrenosti, a neglazbeni momenti autoriziraju ga kao pravog umjetnika i pripovjedača. Miks i mastering Filipa Vidovića nije ih se, srećom, riješio. Štoviše, Vidović vrhunski oblikuje zahtjevan koncert koji je istovremeno i emitiran na radiju, pa tako ne zapinje kao ‘sirovi’ “No Mix! No Sex!” – live album iz riječke Stereo dvorane 2010.
Za razliku od pet godina starijeg brata, live iz Doma sportova 2015. upućuje na mozaičnost organski razvijenog opusa Urbana (i četvorke) koja nakon srčane žestine evoluira do smirene budnosti.
Ocjena: 8/10
(Aquarius Records, 2015.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
