Urban & 4 na tvrđavi sv. Mihovila u Šibeniku – posljednji koncert na svijetu

Koncerti na sv. Mihovilu se nastavljaju. Sinoć Urban, večeras Frajle, sutra Amira Medunjanin. Bili smo na Urbanu.

Urban & 4 u Šibeniku (Foto: Mario Gregov/ŠibenikIN)

Šibenik je ovoga ljeta imao pet festivala na Martinskoj plus gitarijadu. Na tvrđavi sv. Mihovila prodefiliralo je pet-šest domaćih glazbenih uzdanica i još će ih nekoliko, klub Azimut je imao bogat koncertni program na Green stageu, a u petak se očekuje i dolazak DJ-a Borisa Brejche u Bribirske knezove. Pa se stoga, iako nismo posjetili baš sve gore navedeno, osjećamo slobodni donijeti sljedeći zaključak: ako je ovo neočekivano aktivno šibensko covid-ljeto ogledalo koncertne budućnosti, onda je ta budućnost sranje.

Daleko od toga da nije bilo dobrih i sjajnih gigova, nabrijanih atmosfera i ugodnih večeri. Šibenik je u broju koncerata po glavi stanovnika bio poput kulturološke enklave u kojoj se svim silama pokušalo stvoriti dojam normalnog života u nenormalnim okolnostima. I u tome se uglavnom uspjelo, a količina koronaškog stresa kod organizatora i promotora često je znala brisati granicu između entuzijazma i čiste ludosti. Novac ovdje ne spominjemo, sumnjamo da je itko išta ozbiljno zaradio.

Urban & 4 u Šibeniku (Foto: Mario Gregov/ŠibenikIN)

Daleko i od toga da koncert Urbana i Četvorke nije bio dobar. Bio je. I više nego. No, sve je to skupa sinoć izgledalo kao posljednji koncert na svijetu. Jak unutarnji osjećaj izazvan distopičnom stvarnošću koja se nekako probila kroz zidove tvrđave sv. Mihovila.

Za one brojne koji ovoga ljeta nisu uspjeli uhvatiti neki od rijetkih koncerata po obali, procedura izgleda ovako: redovi na ulazu znaju biti ogromni, popunjavanje obrazaca s osobnim podacima usporavaju ulazak, a još vam mjere tjelesnu temperaturu i dezinficiraju ruke. Tek onda dolazi pretres i kontrola torbica i ruksaka. Do ulaska na koncertnu lokaciju ima, dakle, četiri-pet kontrolnih točaka.

To je manji dio problema. Malo veći dio odnosi se na ograničen broj ulaznica. Sv. Mihovil ima dozvolu za 500 ljudi, što je dvostruko manje od “normalnog” kapaciteta. Na tribinama se sjedi u grupicama po najviše troje, a podij pred binom popunjen je stolicama kako bi se izbjeglo gužvanje, ples i skakanje (to sinoć baš i nije upalilo). Distanca se fakat poštovala, ali kad se na tribine gleda odozgo, cjelokupna slika je bezvezna. Publika se probudila na “Odlučio sam da te volim”, rasplesala na “Kunderi”, upala u trans tijekom “Moja” i “Nebo”, raspjevala na “Mjesto za nas”, “Budi moja voda” i “Mala truba”. Epidemiološki prihvatljiva količina publike bila je na razini. No onda ih je dočekala ponoć, kraj koncerta, fajront na šanku i nigdje za otići u gradu. Fino blago pijanstvo nije se više imalo gdje potrošiti.

Urban & 4 u Šibeniku (Foto: Mario Gregov/ŠibenikIN)

Bendovi koji su ovoga ljeta prodefilirali kroz grad, pa tako i Urbanova Četvorka, kronično pate od nedostatka gigova. S tim su se borili kako su znali i umjeli, uglavnom uspješno, no da je netko bio na 100 posto snage, nije. Ispadne to nekako između koncerta i probe, što ima neke svoje ležerne čari. Takav je bio jučerašnji koncert, dovoljno simpatičan u svojoj poluakustičnoj neozbiljnosti i dovoljno ozbiljan u artističkom pristupu kakav se od Urbana i očekivao. Uspješno je slao svoje atome u tint(ar)u svakom od nas.

Uzme li se u obzir globalna situcija, Šibenčani bi morali biti zahvalni na ponudi koju su imali ovoga ljeta. Vjerojatno i jesu. Bilo je prilike za uživanje u koncertima, bila je jedna takva i sinoć. Bismo li trebali biti zadovoljni dugoročno? Ne. Koncerti pod mjerama su pola doživljaja. Ona druga polovica potrebna za potpuni užitak ne postoji u novom normalnom.

I neka ostane zabilježeno: Damir Urban sinoć je s pozornice posebnu zahvalu dao naturaliziranom Šibenčaninu Ninu Šoliću, autoru omota najboljeg hrvatskog rock albuma devedesetih “Žena dijete” i članu Ravno do dna tima od samog početka.

 

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X