Uspješno podsjećanje na glazbenog arhitekta najvišeg reda

‘The Definitive Thelonious Monk on Prestige i Riverside’ naziv je nove kompilacije rada velikog jazz klaviriste, koja je u prvome redu namjenjena njegovim budućim obožavateljima. Oni stari, uglavnom imaju sve što ova zbirka nudi.

Thelonious Monk 'The Definitive Thelonious Monk on Prestige i Riverside'

Jedna od najvažnijih značajki glazbe Theloniousa Monka jest sposobnost iste da je uvijek nova, doslovce vanvremenska. Njegov jazz pogađa istovremeno i tijelo i intelekt, klavirske dionice sadrže u sebi sjetu, ironiju, ali i razigrani smisao za humor. Kroz tonove je protkao život, razmišljanje i sraz s istim. Utjecaj Erika Satiea i bebop poigravanje s disharmonijom doveo je do savršenstva – posebno jednostavnih melodija koje iako su slušatelju poznate sa svakim taktom mogu odvesti na putovanje u neočekivanom smjeru.

Koliko je svojom osebujnošću inspirirao sve jazz pijaniste koji su došli nakon njega, toliko se i puno godina kasnije uvidjelo kako je posijao sjeme onoga što je rock postao puno kasnije od inkubacijske faze i Elvisa. A svako malo se pojavi neka nova kompilacija njegovih skladbi kao dobar podsjetnik na to i naravno razlog da ga otkriju neke nove mlađe uši.

Prije desetak godina je u trostrukom box set izdanju već bio sažet njegov kompletan rad s Prestige Recordsa, dakle prva faza rada. Za Prestige je snimio daleko manje nego kasnije za Riverside i Columbia Records, stoga je ova posljednja kompilacija „The Definitive Thelonious Monk on Prestige i Riverside“ dobro kompromisno rješenje dva diskografa zbog boljeg hvatanja niti u periodu djelovanja koje je u ovom slučaju obuhvatilo 8 godina, točnije fazu od 1952. do 1960. godine.

Prvi CD naravno pokriva suradnju s drugim legendama jazza kao što su Art Blakey, Sonny Rollins i Frank Foster kao i skladbe s nezaobilaznog Miles Davisovog albuma „Miles Davis And Modern Jazz Giants“ iz 1954. na kojem su pored Milesa i Monka u sastavu bili John Coltrane, Percy Heath, Kenny Clarke, Red Garland, Paul Chambers i Philly Joe Jones. Dakle uvrštena je i legendarna „Bemsha Swing“, ali onima mlađima možda bi bolji marker bilo da obrate pažnju na Monkove izvedbe standarda „Caravan“ i „Tea For Two“. Doslovce da nema jazzera koji nije izvodio te pjesme, ali i nakon toliko godina je teško reći je su li Monkove izvedbe nadmašene po pitanju izvedbe, atmosfere i intrigantnosti.

Drugi CD pokriva Monkov angažman za Riverside Records, no puno je važniji fakt da je u drugoj polovici pedesetih Monk bio zaslužan za formiranje glazbenog genija Johna Coltranea. To je period njihove bliske suradnje, a Coltrane je toliko vremena provodio u Monkovom stanu da se moglo reći da su skoro i živjeli zajedno. Saksofonist je tada govorio kako uči od „glazbenog arhitekta najvišeg reda“. Miles Davis je kasnije izjavio kako je Monk bio idealan pijanist za Coltranea, jer je on jedini imao sposobnost i osjećaj dati Coltraneu dovoljno prostora, a Coltrane ga je trebao iznimno puno.

Monk je kao vizionar bio je spremna i na velike promjene, tako da drugi CD uključuje i rad s njegovim famoznim kvartetom u kojem je Coltranea zamijenio s Johnyyjem Griffinom, Wilbura Warea s Ahmedom Abdul-Malikom i Shadowa Wilsona s Royem Haynesom (potonji je prije tri godine nastupio u u Zagrebu u sklopu JAZZG Festivala), a rezultat je bio novi creme de la creme, kako ga je proglasila kritika tadašnje njujorške scene koji je ovjekovječen nastupom u Five Spot Cafeu i na albumu „Misterioso“. S ta dva albuma na kompilaciju su uvrštene „Nutty“ i „Evidence“.

Zaključno gledano kompilacija Monkovog rada je kompilacija najsnažnijeg perioda giganata jazz glazbe kad su svi bili međusobno isprepleteni i povezani brojnim zajedničkim projektima i nastupima. U tome nekako leži  i draž jazz kompilacija. Nitko nije izdvojen slučaj. Ovdje je samo u prvi plan izvučen Monkov rakurs, ali on ide u paketu s Johnom Coltraneom, Milesom Davisom, Artom Blakeyem, Miltom Jacksonom, Maxom Roachom, Rayom Copelandom, Sonnyjem Rollinsom i mnogima drugima. Što nije nimalo loše, dapače!

Jazz je kao stvoren za jesen. Ili možda suprotno?

Ocjena: 10/10

(Prestige/Riverside/Concord/Universal Music, 2010.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh