Ako Trump i njegova koalicija besprizornih doista uspije ušutkati Springsteena, kao što su do sada već uspjeli s nepoćudnim nevladinim udrugama, sucima i medijima, onda imamo crno na bijelo da je najmoćnija svjetska država i službeno prešla na fašizam.

Od prve polovice šezdesetih i pojave Nobelovca Boba Dylana, pop, rock, folk, pa i soul, funk, blues muzičari nisu krili svoju političnost. Upiralo se prstom u nepravde, solidarizirali se s potlačenima, kritizirale su se političke i sudske odluke, sve u cilju izgradnje pravednijeg svijeta za buduća pokoljenja.
Političari su često bili meta protestnih muzičara, bilo da je riječ o pjesmama ili o komentarima i zapravo su vrlo nevoljko odgovarali na uglavnom opravdane prozivke. Richard Nixon, Margaret Thatcher, Ronald Reagan, George W. Bush, Elizabeta II, samo su neki kojima bi se mogle posvetiti čitave kompilacije dobre muzike s obzirom na to koliko su se spominjali u pjesmama, uglavnom u nezavidnom kontekstu. Teško se sjetiti bilo kog od njih da je onako zaprijetio nekom od svojih kritičara kako je to učinio Donald Trump Bruceu Springsteenu.
Zapravo, potrebno je otići još dalje u neslavnu prošlost, u period makartizma, kad su stotine umjetnika stradavale pod optužbama za komunističku djelatnost. Najpoznatiji primjer je onaj Charlieja Chaplina, koji je 1952. bio prisiljen napustiti Sjedinjene Američke Države zbog nesnošljivog medijsko-političkog pritiska (mala digresija: oni koji kritiziraju Titovu Jugoslaviju zbog gušenja sloboda krajem četrdesetih i u pedesetima mogu slobodno potražiti sličnosti i razlike sa SAD u isto doba).
U svom govoru Springsteen je rekao ono što vidimo: da Sjedinjenim Državama trenutno vlada interesna skupina emocionalno nezrelih, pohlepnih nesposobnjakovića i sadista, čija ambicioznost ozbiljno nadilazi inače oskudnu količinu sposobnosti i znanja koje su inače prijeko potrebne za obnašanje vrlo odgovornih funkcija. Trumpov odgovor je bio zastrašujuć: ako zanemarimo uvrede na nivou Vojislava Šešelja, Springsteen bi se, valjda, trebao zabrinuti nakon što se vrati kući, kao da je tinejdžer kojeg je policija ulovila u pisanju grafita, pa će ga sad roditelji “pedagoški preusmjeriti”.
Situacija je mnogo dramatičnija: ako Trump i njegova koalicija besprizornih doista uspije ušutkati Springsteena, kao što su do sada već uspjeli s nepoćudnim nevladinim udrugama, sucima i medijima, onda imamo crno na bijelo da je najmoćnija svjetska država i službeno prešla na fašizam. I službeno, s Ruskom Federacijom imat će više sličnosti nego razlika.
Ušutkivanje Springsteena je poruka da pravo slobodnog izražavanja mišljenja više ne vrijedi, a ako ga svejedno odlučite iznijeti, pobrinite se bar da se svidi vladajućima. Uostalom, sjetite se da je aktualna gospođa sekretarica domovinske sigurnosti vatrenim oružjem ubila svog psa jer ju je živcirao. Zašto mislite da bi takvi likovi bili obazriviji prema običnim ljudima, koji za razliku od Springsteena nemaju resurse za planove B i C, kao ni za pravnu borbu?
Donald Trump se, otprilike istovremeno sa Springsteenom, obračunao i s pjevačicom Taylor Swift, za koju je uspio utvrditi da je mnogo manje popularna nakon što je rekao da je mrzi (svaka sličnost sa spomenarima iz V.b je isključena). Swift se inače trenutno odmara nakon iznimno uspješne dvogodišnje turneje i uzevši u obzir njenu sujetu, čini se da je dobila odličnu inspiraciju za novi album.
Inače, sutra u Hrvatskoj izbori, razmislite hoćete li glasati ili vam je svejedno. Sva sreća da nismo Amerika pa je kod nas neovisno pravosuđe koje nikad ne maltretira umjetnike koji su kritični prema vladajućima. I ministri iz domovinskog nečeg ne pucaju u pse.
Saznajte više: