Zemaljska kontrola se u novoj etapi posebno zabrinula za Valentina Boškovića i semantiku komunikacije koju je sve više nepredvidljivo počeo nagrizati predvidljivi disko ritam. Kao da je svemirski putnik primjerice glazbeni bend koji se, paradoksalno, udaljavanjem od žive publike želi istoj toplo i intimno obratiti, ukratko; ostvariti kvalitetan kontakt. A to nikome dosad nije pošlo za rukom.
Odmaknuo je svemirski putnik Valentino Bošković daleko od Zemlje. Više je ni ne vidi kroz okno svog svemirskog broda. Zemljani su pratili njegov odlazak i prvo spuštanje na Mars. Upijali motive njegove psihičke omamljenosti i vijesti o novim krajolicima koje nitko prije Valentina nije vidio i njima kročio. I dakako očekivali da se vrati i da ga čuju i osjete uživo dok čujstvo i osjećaji još imaju smisla prije nego li godine odrade svoje.
No taj brački svemirski putnik nosi u sebi neki neobjašnjivi inat, tj. dišpet, kako ga on zove, i odluku da se možda više nikad ne vrati iako ni sam vjerojatno tu odluku sam sebi racionalno ne može objasniti. I što ga više vole i nedostaje im, to je njegova volja da učini suprotno jača. No sad više nema ni te udaljenje svijetle točkice na koju je s vremena na vrijeme znao baciti čeznutljivi pogled kroz malo okno. Kako je odmicao, tako se i ta točkica približavala Suncu i stopila s njim u jednu svijetlu točku.
Uskoro će se i Jupiter kao najveći planet isto tako približiti i cijeli sunčevi sustav će uskoro biti sažet u jednu treperavu točkicu u mnoštvu sazviježđa. Poruke iz zemaljske kontrole putuju sve duže i sve su rjeđe i Valentinu se uvukao jedan sasvim novi osjećaj u grudi. Čuo je on i prije da bi svemirske putnike moglo obuzeti neizlječivo depresivno stanje, nemjerljivo onom kakvo znaju doživjeti pomorci. Mislio je isprva da je to samo prolazna sjeta kako se odmicao od trećeg kamenčića od Sunca, no krize su pomalo postajale sve veće.
Sve manje je osjećao uzbuđenja zbog putovanja svemirskim prostranstvom, a sve više ga je počela stezati nostalgija; sjetio se svih ljetnih noći pred lokalnim diskom na rodnom Braču, druženja i lokalne fore, a shodno tome mu se uvukao i disko ritam pod kožu, kao što su ga počeli opsjedati i neki stari refreni i glazbene teme. Sjetio se čak i svog prvog udivljenja Brianom Mayom, tim najvećim astonomom među glazbenicima i gitaristom grupe Queen.
U komunikaciji je pak počeo sve više gubiti tlo realnosti pod nogama, bar ono što se tiče Zemljana. Pokušao je zemaljskoj kontroli izreći velike i značajne misli na svom putu prema Velikoj Praski, mitskoj ženi Velikog Praska od koje bi, kako kaže legenda koja je kružila među zemaljskim znanstvenicima, doznao tajnu svemira. Pokušao je, ali nije to više bilo tako lako i spontano kao prije kad je započeo svoje putovanje. Efekt njegovih poruka bivao je u neku ruku suprotan, što je više težio biti sveobuhvatan i poučan, a u stvarnosti je sliku sve više sužavao izvlačenjem samo mudrosti iz svog kraja iz prošlosti. Samo niz nostalgičnih slika. I disko ritam. Kronično su mu nedostajali ljudi, a on to sebi nije htio priznati, a bez ljudske povratne informacije svatko je na putu otuđenja. Pogotovo u hladnom svemiru u čijem je ogromnom prostranstvu ljudski putnik paradoksalno sveden na životni prostor omanje kuće i gdje se gubi smisao svake poruke dok se ne dođe do nekog novog životnog prostora, do novog svijeta, ili do povratka kući.
Zemaljska kontrola se u novoj etapi posebno zabrinula za Valentina Boškovića i semantiku komunikacije koju je sve više nepredvidljivo počeo nagrizati predvidljivi disko ritam. Kao da je svemirski putnik primjerice glazbeni bend koji se, paradoksalno, udaljavanjem od žive publike želi istoj toplo i intimno obratiti, ukratko; ostvariti kvalitetan kontakt. A to nikome dosad nije pošlo za rukom.
Jest da je Zemlju u međuvremenu načela pandemija misteriozne bolesti koja teži promijeniti svijet i njegove dosadašnje navike, ali još uvijek ima načina za razmjenom energije između ljudi. A priča se da će uskoro i neko cjepivo. Posljednje Valentinovo obraćanje zemaljskoj kontroli stoga je unijelo određenu zabrinutost, uz to primijećeni su i neki kvarovi na njegovom brodu, a time i možebitna havarija u skorašnje vrijeme. Procjenjuje se da još uvijek ima prostora i nadanja za Valentinov herojski povratak među ljude i da nije sve izgubljeno. Stoga je odlučeno da se svemirskom putniku pošalje poruka sljedećeg sadržaja: „Zemaljska kontrola Valentinu Boškoviću, strujni krug je mrtav. Nešto je krenulo po krivu. To mogu popraviti samo ljudi. Čuješ li nas Valentino? Čuješ li nas?“
Ocjena: 7/10
(Nima vode, 2020.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
