‘Pridrži mi pivo’, kaže Valerija Nikolovska prvom liku kraj sebe. Tutne mu kriglu, popne se nevoljko na binu, otpjeva tako da se svi smrznu, onda se opet došeće do onog tipa što joj otvorene vilice drži pivo, uzme mu kriglu iz ruku i ode u mrak ne osvrćući se na reakcije.
Eto tako po prilici doživljavam Valeriju Nikolovsku u ovom našem glazbenom mikro okruženju kad je vidim u prilici da izlazi na pozornicu, ili kad objavi nešto iz studija. S tim da to što radi, u post festumu ne izaziva neke masovnije oduševljavajuće reakcije na duže staze, nego kao da se svi prave da se ništa nije dogodilo. Svi se vrate zabavljenosti oko nekih daleko manjih talenata, iako su svjedočili nečemu čemu se ne svjedoči baš često i to od domaćih glazbenih aktera.
Valerija kao da svojim znanjem, talentom i predanošću glazbi nekako smeta. Jer eto, ostaje nekako usamljena u povlačenju nekih paralela s nekim drugima, a da to uistinu nisu američke dive koje su nas zadužile svojom glazbom. Ovako na prvu loptu mi padaju na pamet Dee Dee Bridgewater i Cassandra Willson, a ne bih promašio ni kad bih spomenuo Dianu Ross ili Chaku Khan. Jer ona je „tu negdje na zimzelenom tlu“ jednako u vodama američkog jazza i onog nekadašnjeg crnog američkog popa kojem ni dan danas nije ravan niti jedan pop koji je postao pop nakon njega.
Nikolovskoj se iz tog ozračja ne izlazi. Zašto i bi? Ne ruše joj se standardi do kojih je s vremenom došla, jer na koncu jedino može izgubiti – jedino može mučki izdati glazbu koja joj život znači, jer zasigurno se „naužila“ dovoljno poniženja onog što se kod nas zove glazbenom industrijom.
Evo nikad neću zaboraviti situaciju iz 2016. kad je Croatia Records objavila njen album „Well Paid Girl“ (o, predivne li ironije!) zajedno s Viktorom Lipićem i u suradnji s Jazz orkestrom HRT-a, kad nikakve obavijesti izdavača o tome nije bilo i koji ne bi bio recenziran ni na Ravno do dna da se toga nije prihvatio njen kolega Petar Beluhan iz Mayalesa koji ni sam nije mogao vjerovati da tako nešto može proći ispod radara. A prošlo je svima. Negdje drugdje bi se diskograf makar dičio takvim djelom u svom katalogu, kako god ono tržišno prošlo. A ovo nije moglo proći tržišno iz jednostavnog razloga što tržište nije ni znalo da je u opticaju.
Otad je Valerija intimnu diskografsku luku pronašla u koprivničkom nezavisnom labelu Intek Music koji po logici stvari nikad neće napraviti neki major breakthrough u hrvatskim okvirima jer su i unutar te kuće okupljeni zaljubljenici u glazbu, a ne zaljubljenici u novac. Svima njima zajedno jasno je da na našem osrednjošću devastiranom medijskom i radijskom prostoru ne treba gajiti iluzije da će kvaliteta dobaciti predaleko. No zaljubljenika ima sasvim dovoljno za guštanje i pravilno razmišljaju što su se tome posvetili.
Prije dvije godine to je bio famozni projekt She Ka Ra objavljen na vinilu, a ove EP „Green Heart“ koji je okupio sljedeće društvo izvrsnika pored same Valerije: Viktor Lipić – klavijature i prateći vokali, Janko Novoselić – bubnjevi, Yogi Lonich – električna gitara, Marko Bradaš – bas, Ivan Bonačić – saksofon i flauta, te Rajnard Hraščanec, Romana Pavliša i Helena Hraščanec kao prateći vokali na četiri pjesme u nešto više od 18 minuta čiste glazbene ugode koja, kako i doliči Nikolovskoj, nikad niti jedno uho kojem nije poznata njena priča tu ugodu ne bi smjestilo u jednu Hrvatsku, ni po izvedbi, ni po mindsetu, ni po produkciji.
Jer „Green Heart“ zvuči kao glazba penthouse partyja za najprobraniju ekipu – obično nešto što smo gledali samo u američkim filmovima. Naši penthouse partyji su nešto sasvim drugo.
Naslovna „Green Heart“ donosi predivni spleen brodvejskoj jazz popa, a iako ne volim čitateljstvo u recenzijama daviti nekim tehničkim detaljima (jer nema goreg od pisanja o tehničkim detaljima), ovdje ću ipak napraviti iznimku. Naime, dugo nisam čuo pop skladbu tako ubitačno sporog tempa. Spori tempo je uvijek delikatan, ali na „Green Heart“ je doslovce ubojica za muzičare, dakle nešto što potpuno može razgraditi samu pjesmu ako u njoj apsolutno svaki djelić aranžmana nije na svom mjestu. I ovdje upravo to i jest slučaj, a najluđe od svega je da imate dojam da su glazbenici razigrani i cijela pjesma odiše lakoćom lahora i nenametljivosti. Ako želite primjer heavy weight pop kategorije naći ćete je upravo u naslovnoj skladbi ovog EP-ija.
Nastavak je apsolutna bomba, jer naredna „Surprise“ udara grooveom „od milijun dolara“ (možda u nekoj Americi, ne u Hrvatskoj). Također je riječ o fantastično osmišljenoj „dizalici“ koja redovno u svojim cikličkim krugovima kulminira s Valerijinom vokalnom igrom s Bonačićevim saksofonom, a dodatni plus je da se toj igri pridružuju i Lipićeve klavijature. „Searching for perfection“, pjeva Valerija u toj pjesmi dok uši svjedoče uspješnom dolasku na cilju te potrage.
„Loved And Joyful“ kao da kazaljku vremeplova okreće u vremena Marvina Gayea, dok u instrumentalnom dijelu flauta vodi glavnu riječ, a taman kad pomislite da znate kud će vas odvesti ta balada dogodi se zanimljiv bridge u kojem izuzetno zanimljivo osmišljeno grupno vokalno jazz fraziranje preuzima ulogu kakva se obično očekuje od instrumentalnog solista. Dakle i tu je riječ o skladbi koja se s razlogom našla na ovom EP-iju.
Ako kažem da je posljednja „Part of my Deepest Mind (Your Eyes in the Sunrise)“ najljepša vokalna izvedba jazz balade ove sezone u Hrvatskoj, a vjerojatno i šire, mislim da neću pogriješiti. Ima pjesama koje vas zakucaju, a da do kraja niste svjesni obasipa li vas radošću ili vas vrti u kovitlacu tuge. „Part of my Deepest Mind (Your Eyes in the Sunrise)“ upravo je jedna takva.
Hvala Valerija što postojiš.
Ocjena: 10/10
(Intek Music, 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
