Kraj godine obično je vrijeme kada se javljaju brojna reizdanja legendarnih albuma rock povijesti. Zadnji dani listopada tako su nam donijeli, između ostaloga i osvježena izdanja dva monumentalna albuma Vana Morrisona.
Van Morrison je do 1968. već stekao slavu s bendom Them i krenuo u solo karijeru albumom “Blowin’ Your Mind” i hitom “Brown Eyed Girl”, ali dubinu svog genija nije otkrio sve dok svijetu nije predstavio čarobne zvuke svog celtic soula na remek-djelu “Astral Weeks”. Iskonsku ljepotu slojevitih aranžmana i duboku bol vokalne izvedbe nije nikada ponovio (iako se na prvoj polovici “Veedon Fleece” itekako tome približio), ali to ne čudi, jer tom pothvatu se gotovo ni nitko drugi nikada nije približio. Morrison je u New Yorku okupio grupu džezera koji nikada nisu svirali zajedno i prepustio ih improvizaciji na područjima irskog folka, jazza, bluesa i klasike dok je on stihovima prebirao jednako po klasicima kao i po vlastitim izvorima inspiracije, a vokalnom izvedbom rušio zidove zamislivog i od boli stvarao umjetničko djelo za sva vremena.
“If I ventured in the slipstream, between the viaducts of your dream…” Tko god je upoznat sa ovim riječima zna da između tih vijadukata započinje glazbeno putovanje neusporedivo s bilo kojim drugim. One otvaraju naslovnu pjesmu ploče, a plačljiva klasična gitara Jaya Berlinera uz Morrisonovo jecanje ljubavne poezije koji slijede na “Beside You” dižu duende na nedamašne nove razine dok osjećamo svaki bolni izdisaj i udisaj koji se nabraja i ne brinemo zašto tako mora biti, “it has to be.” Jedini izlet u življi ritam na albumu predstavlja “The Way Young Lovers Do”, pjesma koju su obrađivali brojni izvođači poput Jeffa Buckleyja i Micka Harveyja, no stvari se ubrzo vraćaju na stare staze tuge sa desetominutnim tajanstvenim epom “Madame George” koji stihovima može izazvati vrtoglavicu (“The love that loves to love the love that loves to love…”) i “Ballerina”.
Cijeli album jedna je kompaktna cijelina, praktički jedna pjesma podijeljena u osam poglavlja, a poseban dašak genija jest i način na koji završava nedorečeno i otvoreno sa “Slim Slow Slider”, pjesmom koja u objavljenoj verziji jednostavno ostaje u zraku i cijeloj pustolovini daje dojam vječnosti. Na ovom reizdanju među bonus pjesme uvrštena je i duža verzija te pjesme koja završava poput crkvenog napjeva i otkriva nam kako bi “Astral Weeks” završavao da ga je snimao bilo tko drugi. Iako ta verzija glazbeno ima više smisla, upravo je ona nezavršena verzija još jedan razlog zašto je riječ o jednom od par najbolih albuma ikad. Od ostalih dodatnih pjesama svakako treba spomenuti i prvi take “Beside You” koji je toliko blizu savršenosti da nije jasno zašto bi ga itko išao dalje nasnimavati, ali Van je očito znao da može i više od savršenstva i ganjao je taj nedostižni zvuk sa izvorno objavljene verzije.
Dvije godine kasnije, sa još jednim gotovo jednako savršenim albumom ispod remena (“Moondance”), Van je požurio natrag u studio sa ambicioznom idejom da neke od odbačenih pjesama sa prethodnih ploča snimi a capella sa zborom Street Choir. Album se trebao zvati “Virgo’s Fool”, no cijela priča je putem odbačena, a rezultat je “His Band and the Street Choir”, album kojim Van nikada nije bio pretjerano zadovoljan. U usporedbi sa dva prethodnika, to ni ne čudi, jer riječ je o materijalu koji ne nastavlja njihove vrtoglave dosege, no unatoč tome riječ je o iznimno vedrom i ugodnom postignuću koje je prodalo jednako primjeraka kao i “Astral Weeks” i “Moondance”, a iznjedrilo je dosad najveći Morrisonov hit. Ponešto iznenađujuće, riječ je o “Domino” koja otvara album, iako je jasno da je Van imao kvalitetnijih pjesama i prije i poslije nje. Reizdanje donosi čak pet dodatnih izvedbi pjesama s albuma, vesele “Call Me Up in Dreamland” i “Give Me A Kiss”, “Gypsy Queen”, funky “I’ve Been Working” i nježnu baladu “I’ll Be Your Lover Too”.
Očekuju se i sljedeća izdanja remasteriranog Morrisonova kataloga, prvenstveno albuma “Saint Dominic’s Preview” iz 1972. te njegovih nasljednika “Hard Nose the Highway” iz 1973. i dvostrukog live CD-a iz 1974, “It’s Too late to Stop Now”. U tom razdoblju rijetko je tko bio ravan geniju ovog trubadura iz Belfasta.
Ocjene:
Astral Weeks: 10/10
His Band and the Street Choir: 8/10
(Rhino/Warner Bros, 2015.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
