Van Morrison ‘The Healing Game (Deluxe Edition)’ – posljednji klasik Van the Mana

Lav iz Belfasta Sir George Ivan Morrison oglasio se reizdanjem svog albuma “The Healing Game” koji od prošlog mjeseca napokon postaje dostupan na vinilu u svom izvornom obliku, a tu je i bogati deluxe paket na tri CD-a koja donose i pregršt pratećeg materijala.

  • 16
    Shares
Van Morrison “The Healing Game (Deluxe Edition)”

Kad tekst počinje ovakvim naslovom čitatelj bi mogao pomisliti kako Van Morrison u posljednje 22 godine nije objavio ništa vrijedno spomena. Iako se u tekstovima svojih pjesama često obračunava s “mediokritetima”, u posljednje je vrijeme nažalost upravo to riječ kojom bi se mogao opisati njegov studijski rad. Morrison objavljuje u prosjeku dva albuma godišnje i najčešće je riječ o pločama na kojima se klasici bluesa, salonskog jazza i soula miješaju s autorskim radom koji ni približno ne doseže ne samo Vanove vrhunce, nego čak ni prosjek njegovih prosječnih izdanja. No u posljednje 22 godine, Van je ipak isporučio i sijaset kvalitetnih ploča; dovoljno se sjetiti nekih poput “Back on Top” ili “Magic Time”.

Ono što njegov “The Healing Game” iz 1997. čini posebnim jest to da je riječ o ploči koju bi se gotovo moglo upisati u kategoriju “all killer/no filler”. Kažem gotovo, jer pred kraj će mu se potkrasti pjesma “If You Love Me” koja u ovom društvu svakako zaslužuje etiketu “filler”. Pitanje je treba li uvrstiti i posljednji broj albuma s prethodnog reizdanja “At the End of the Day” koji dolazi nakon naslovne skladbe zvuči više kao naknadna misao u bonus pjesme ili “core” album, ali s njim ili bez njega, sve ostalo što ćete čuti na “The Healing Game” zapravo pripada najboljem kasnijem radu kantautora iz Belfasta.

Uz spomenutu naslovnu pjesmu, kao najupečatljiviji broj svakako se izdvaja uvodna “Rough God Goes Ridinig” koja preko jednostavnog glazbenog okvira niže neke od boljih stihova i priprema teren da ovaj album koji je načelno o zacijeljivanju ipak poploči i udarcima kojima će jedan od najmrzovoljnijih članova kantautorskog panteona zasuti sve i svakoga tko mu digne živac dok se “liječi”. Van je u sjajnoj pjevačkoj formi također, a album kvalitetno kombinira življi materijal koji je kao stvoren za izvođenje u živo (vidi “Burning Ground” kao ključni primjer) s baladama poput “Sometimes We Cry”, koju će u duetu s autorom obraditi i veliki Tom Jones na svojem albumu “Reload” dvije godine kasnije.

Bonus materijal koji dolazi na CD i digitalnoj deluxe verziji albuma ukupno broji čak 44 pjesme. Prvi disk uz redovne pjesme s albuma donosi i izvatke kao spomenutu “At the End of the Day”, te singl verziju naslovne pjesme malo skraćenog trajanja,  kao i pjesmu koja ju je kao B-strana pratila, “Look What the Good People Done”. Tu su i dva klasika iz Morrisonova kataloga u nanovo snimljenim verzijama “Full Force Gale” i “St. Dominic’s Preview” od kojih tek potonja donosi donekle zanimljiv pristup pjesmi premda i dalje miljama od izvornika s istoimenog albuma iz 1972. godine.

Na drugom disku tu je još alternativnih verzija pjesama s albuma, poput “Fire in the Belly” i “Sometimes We Cry”, a “The Healing Game” će se javiti u još tri navrata od kojih jednom i kao duet s velikim John Lee Hookerom čiji je album “Don’t Look Back” (naslovna pjesma također uvrštena u ovo izdanje) producirao i dijelom napisao sam Morrison, a objavljen je na isti dan kao i “The Healing Game”. Tu je i pet pjesama s neuspjelog (neki su govorili i o katastrofalnom ishodu) sessiona s legendom rock and rolla Carlom Perkinsom, te obrade klasika poput “A Kiss To Build A Dream On” i “Mule Skinner Blues” koji najavljuju Morrisonovu budućnost u površnom prtljanju s tradicijom u nedostatku konkretnije inspiracije.

Treći disk donosi snimku koncerta u švicarskom Montreuxu koji po prvi put dobiva svoj službeni oblik. Uz pjesme s “The Healing Game” tu su i neki nezaobilazni klasici poput “Tupelo Honey”, ali najzanimljiviji su moda brojevi iz središnjeg i često previđenog dijela Morrisonove karijere poput “Tore Down a la Rimbaud” i “Foreign Window”. Uz njih Van obrađuje i velikane poput Slyja Stonea i Rayja Charlesa, a cjelokupmni dojam live diska jest taj da je, premda tek u trenucima sjajan, ipak zanimljiviji od studijskih izvadaka na prethodnom CD-u.

“The Healing Game” je odlična ploča i vrlo je dobro da je izašla u novom izdanju. Ipak deluxe izdanje sa svojim dodatnim materijalom koji je češće prosječan nego dobar ne donosi mnogo toga vrijednog pažnje, pa je tako možda pametnije odlučiti se za vinilnu verziju izvornika nego za masivnu trostruku varijantu.

Ocjena: 8/10

(Legacy Recordings, 2019.)

 

  • 16
    Shares

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh