Tri izdanja makedonske glazbe izvan trendovskih gabarita na koja svakako treba obratiti pažnju.
Vasko Serafimov „Kosmika“
Album „Kosmika“ makedonskog umjetnika Vaska Serafimova objavljen je već početkom 2023. godine u ograničenoj tiraži od 200 primjeraka vinila. No recenzija izlazi sada iz razloga što je u moje ruke došao u trenutku kad mi je Tošo Filipovski iz Corpus Delicti Recordsa u Skopju pripremio poputbinu za povratak u Zagreb nakon PIN Music & Conference festivala, a posebno iz razloga što o albumu nije bilo puno govora u medijskom prostoru općenito gledano u cijeloj regiji. Uz to, u kontekstu približavanja makedonske jazz i eksperimentalne glazbe hrvatskoj publici, ne bi bio red da se „Kosmika“ preskoči, jer riječ je djelu koje nije stvarano s namjerom da se uklopi u trendove, već onom koje posjeduje jaku želju za komuniciranje glazbom bez obzira na žanrove.
U neku ruku moglo bi ga se promatrati i doživjeti kao svojevrsni filmski soundtrack jer je „Kosmika“ nadahnuta konceptualnim tematskim pristupom onoj vječito inspirativnoj temi, a to je odnosu žene i muškarca. Serafimov je inspiraciju pronašao u svojim roditeljima i njihovom odnosu. Stoga je točna njegova izjava da je album plod tridesetogodišnjeg iskustva i to prvenstveno njegovog glazbenog iskustva, a potom i obiteljskog iskustva iz kojeg je nastalo i neobično ime albuma zasnovano na onoj univerzalnoj bračnoj izreci da su žena i muškarac dva svijeta različita, odnosno kozmosa.
„Kosmika“ je nastajala oko četiri godine tijekom kojih je Serafimov sa svojim suradnicima stvorio tri sata glazbe, da bi finalni izbor sveo na 42 vinilne minute koje noir ozračjem „filmski“ otvara „The Room on the Second Floor“, prvi od deset brojeva ove eklektične glazbene priče. Album nosi upečatljivu igru kontrastima. Kontrasti su ritam koji konceptualno „svira“ Serafimov, u smislu da će slušatelja u jednoj skladbi odvesti u začkoljaste ekperimentalne zvučne sfere koje zna nijansirati i kakofonijom zvuka i okoline. Primjerice, u sedmominutnoj „Majska nok“ je Serafimov ubacio i zvonjavu satova koji neodoljivo podsjećaju na „Time“ Pink Floyda, da bi u narednoj „Jednoj pevačici“ ušao u igru s klasičnom formom i koketiranjem s makedonskom tradicijskom glazbom u kojoj gitaru svira Vlatko Stefanovski, dok je Momčilo Bajagić Bajaga izgovorio narativni uvod.
Kad ih se već spominje, Stefanovski i Bajaga nikako ne odnose prevagu na „Kosmici“, već su dio Serafimovljeve slagalice u kojoj su svoje mjesto pronašli između ostalih i Slobodan Konjović (urednik i narator Studija B), kao i makedonski glumci Sinolička Trpkova i Igor Trpčevski, kao što iz vida ne treba gubiti odličnog trubača Zorana Kazakova koji je prigušenim zvukom svog instrumenta ovo višeslojno djelo „okitio“ upečatljivim jazz momentima.
Žensko-muški kozmos stalno se isprepliće u svim zvučnim narativima „Kosmike“. Može se reći, da je to komplicirana struktura s bezbroj niti koje povezuju „dva svijeta“, na koncu kao i u stvarnom životu, i koja reagira dubinski na različite podražaje i nosi različita raspoloženja. „Kosmika“ se ne trudi rasplesti tu mrežu, već je to djelo koje je fotografskom metodom kroz zvuk zabilježilo ono što je njen autor pronašao za shodno zabilježiti i to ekstrahirati u zapis kroz koji osjetite da ste uvučeni u nečiju intimu, u nečija „četiri zida“, ali ste dobili taman toliko da vam proradi mašta, ovisno kojem kozmosu pripadate.
Ocjena: 9/10
(Korpus Delikti Records, 2023.)
Kokan Dimushevski „The Back Of Beyond“
Kokan Dimuševski je zajedno s Vlatkom Stefanovskim i Bodanom Arsovskim ispisao najvažnija poglavlja legendarne grupe Leb i sol, što ga čini izuzetno važnom glazbenom figurom, ne samo Makedonije, već i ovih prostora. No ne odnosi se to samo na minuli rad. Kokan Dimuševski to dokazuje i prošlogodišnjim vinilnim uratkom „The Back Of Beyond“ s kojim je opet u fokusu, ali ovog puta ne toliko širokog dijapazona publike, već poklonika jazza, iako bi ovo djelo po svemu trebalo biti zanimljivo i malo širem sloju.
Sam naziv albuma na čijoj naslovnici je makadamska cesta koja kroz pustoš vodi do udaljene planine može se doživjeti i kao filozofsko pitanje. Što je iza onoga što nam je daleko? Kako to približiti, kako ga odgonetnuti? Odgovor nudi jedino to da se odvažimo na put i krenemo tamo. Nekad figurativno, nekad za stvarno. Za Kokana Dimuševskog to je i glazbeno pitanje. Ono obuhvaća jazz koji je njegova velika ljubav, ali i to kako kroz jazz komunicirati svoju poziciju, što geografski, što misaono. Jer iskustva ima. Dobro zna da je Leb i sol ucrtan na mapu jugoslavenske glazbe onog trenutka kad je taj sastav, kao niti jedan rock i fusion sastav na ovim prostorima do tada, prigrlio tradicijski zvuk svog okruženja.
„The Back of Beyond“ u tom smislu donosi dvoznačnost u onome što je iza onoga što je daleko. Možda ste upravo vi osoba na toj točki, možda ste vi „na kraju svijeta“ za neki drugi „svijet” i možda ekspedicije kreću prema vama. Vi samo trebate dati signal gdje ste. Preslikamo li to na jazz koji se stalno pokazuje i dokazuje kao mutirajuće tkivo koje se razvija doslovce u svim pravcima, tj. koliko pronalazi upliv u svu drugu glazbu, toliko je u stanju biti i inspiriran svom drugom glazbom, dolazimo do toga da Dimuševski ne prestaje biti inspiriran time kuda ide jazz, kako mu pristupiti da bi postao intrigantan i kako „upisati svoje koordinate“ u njega.
Činjenično gledan on je to s ovim album napravio prije tri godine, ali ga je entuzijazam čak četiri udružena regionalna nezavisna izdavača doslovce iskopao iz zaborava s odlukom da ga se objavi na vinilu prošle godine, jer svijet možda jeste na dlanu po pitanju kolanja informacija, ali naša regija je i dalje slabo prokrvljena za vijesti iz za nju „zadnje rupe na svirali“, a to je nažalost umjetnost.
„The Back Of Beyond“ kao da donosi sukus svih gore navedenih odgovora na jednom mjestu. Svjedoci smo toga da je i kod nas u Hrvatskoj jazz u naletu, no nismo jedini u regiji. Daleko od toga. Dimuševski donosi jednako intrigantno, moderno promišljeno i vrhunski izvedeno djelo koje vas fluidno, ali u nekom zagasitom emotivnom ozračju uvlači u mistiku Orijenta koji diše u zapadnoj kromatici. Koliko je staro, toliko je novo. I obratno. Recentnost ovog djela jednostavno ne blijedi. Album predivne ugode koji će vas decentno pozvati da mu se vratite kad god ga ugledate na polici, bili sami ili u društvu. Ako bih nešto htio osjetiti uživo na koncertu to je svakako „The Back Of Beyond“.
Ocjena: 10/10
(Korpus Delikti Records / Šareni dućan / Constantinus / Viny Cafe, 2023.)
Saso Popovski „Steps“
Saso, odnosno Sašo Popovski ugledni je makedonski jazz kompozitor i gitarist, šef odjela za jazz na Sveučilištu Goce Delčev u Štipu, kao i menadžer Jazz festivala u Bitoli, a iza sebe ima brojne domaće i međunarodne suradnje s drugim jazz glazbenicima. Na albumu „Steps“ jazz trio u kojem su pored njega kontrabasist Ivan Bejkov i bubnjar Viktor Filipovski obogaćen je gostovanjima Oliviera Samouillana (viola), Vasilom Hadžimanovom (klavir), Kirilom Kuzmanovom (saksofon i flauta), te Aleksandrom Sekulovskim i Ratkom Dautovskim na perkusijama.
Jest da je izuzetno nezahvalno uspoređivati glazbena djela, jer je to počesto mjerenje neusporedivog, no ipak ću to djelomično učiniti, te Sašin „Steps“ staviti kraj „The Back Of Beyond“ Kokana Dimuševskog, ali samo zbog iščitavanja umjetničkog pristupa, jer je donekle sličan.
Naime i Popovski ima istančano uho u sklapanju zvučne slike u čiju formulu su utkani jazz i makedonski tradicijski zvuk, s tim da je na „Steps“ to učinio djelomično. Konkretno, u prvom dijelu albuma u kojem, nazvat ću ga ‘rubni ECM pristup’, susreće svima nama znani neparni ritam i tu „Steps“ funkcionira izvrsno, posebno jer je pomalo eksperimentalna i aranžmanska kombinacija instrumentarija.
No u drugom dijelu albuma kao da je prevagu odnio profesorski nerv Saše Popovskog u kojem dominira zapadni način razmišljanja u izvedbama. Nije drugi dio albuma nimalo loš, ni izvedbeno ni kompozitorski, da se razumijemo, do potpisniku ovih redaka ipak otpuhne mistiku koju je dobio u prvom dijelu albuma. To kod „Steps“ stvara pomalo ‘kompilacijski’ ugođaj, a on u jazzu zna biti kontraproduktivan.
Ocjena: 7/10
(Art Melodies, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
