Doživjeti Slayer u klupskom prostoru – bio je to u najmanju ruku povijesni trenutak za hrvatsko heavy metal pleme. Vremenski skok u sredinu osamdesetih kad su bili aktualni albumi ‘Hell Awaits’ i ‘Reign In Blood’ i kad je Slayer još uvijek bio uglavnom klupski predstavnik novog rastućeg stila kojeg su neki nazivali speed, a drugi thrash metal.
Mi s ovih prostora Slayer nikad i nismo mogli doživjeti drugačije osim kao bend koji puni isključivo velike prostore. Najmanja dvorana u kojoj je grupa do sada svirala bila mala dvorana Doma sportova 1998. godine kad je okupljena domaća ‘metalurgija’ u publici skoro pa izviždala, za tu godinu, čudnu predgrupu System Of A Down koju su Tom Araya i društvo vukli sa sobom jer im se sviđao taj najnoviji hibrid heavy metala. Što se tiče sadašnjosti, sretna je okolnost što su općenito postali popularni klupski nastupi velikih bendova, dovoljan je samo ‘magični’ prefiks „A night with…“ i cijela stvar zvuči u potpunosti opravdana za neki manji prostor i samim time ekskluzivitet koji nosi.
Slayer su tako svoj četvrti pohod na Hrvatsku upravo upriličili unutar takvog konteksta. Epilog svega je da oni koji su bili u nedjelju u Tvornici su svjedočili i bili dio najvećeg mosh pita koji se u Velikom pogonu ikad dogodio. Jednostavno kazano, cijeli Veliki pogon bio je mosh pit. Atmosfera je bila užarena i prije nego su Tom Araya, Kerry King, Paul Bostaph i Gary Holt (koji je već dvije godine zamjena na pozornici Jeffu Hannemanu tijekom njegova liječenja sve do prerane smrti 2. svibnja ove godine) kročili na pozornicu. Ne znam je li i jedan izvođač u istom prostoru bilo toliko glasno dozivan. A kad su se pojavili i udarili prve taktove „World Painted Blood“ svi su podivljali.
Glazba Slayera udara u primordijalni sklop, a samokontrola se gubi u sekundi i što je najvažnije u veselju. Fantastičan prizor u kojem publika jednakom lakoćom lansira breme svakodnevnice kao i brojne čaše piva u zrak. U ključaloj atmosferi koja je potrajala nešto više od sat i pol ‘kiša’ piva bila je ujedno i jedini način hlađenja, jer nema tog klima-sustava koji može rashladiti preko tisuću ljudi koji u zatvorenom prostoru ‘trče maraton’. Koncert je imao još jedan zanimljiv moment, a to je da su rijetki posezali za mobitelima i snimali koncert, jer je to bio izuzetno riskantni potez – za mobitele naravno. Jedna djevojka je tako naivno kraj mene podigla svoj gadget kako bi fotografirala baš u trenutku kad su Slayer ubrzali ritam. Nova runda ‘plesnog’ meteža eksplodirala je u istom trenutku, a mobitel joj je bio izbijen iz ruke, pa sad tko zna jel’ preživio stampedo?
Slayer, kao i bezbroj puta do sada, niti je tražio, niti davao predah. Tom Araya je i dalje jedan od najkarizmatičnijih frontmena heavy metala općenito, a ako se sagleda i poznata velika četvorka thrasha u koju pored Slayera spadaju Metallica, Anthrax i Megadeth i među njim on je najjači lik. Nije on samo frontmen i basist, on je više neka vrst ‘soul fathera’ mnogobrojnoj metal publici, a to je daleko jača povezanost od one koju ima James Hetfield. Hetfielda se voli ili ne voli, Araya je autoritet. Nešto poput šamana. On je jedan od rijetkih koji u stankama između pjesama stane pred mikrofon i šutnjom dobije ovacije bez da je išta prozborio.
Koliko god se činilo da je atmosfera cijelo vrijeme nastupa bila užarena jednakim intenzitetom, kad je na kraju koncerta došao trenutak za niz „Raining Blood“, „South Of Heaven“ i „Angel Of Death“ eksplodirala je dodatna doza adrenalina, nakon čega se u grupnoj mantri skandiralo „we want more“ i kad su se svjetla u dvorani upalila. Još jedan dokaz da je „Večer sa Slayerom“ večer u kojoj je publika potpuno sretna kad je provede u grotlu pakla. I nije joj dosta. Valjda nikad ni neće.
Set lista (Tvornica kulture, 23. 06. 2013.):
World Painted Blood
Hallowed Point
War Ensemble
Hate Worldwide
At Dawn They Sleep
Bloodline
Disciple
Mandatory Suicide
Chemical Warfare
The Antichrist
Die by the Sword
Postmortem
Altar of Sacrifice
Jesus Saves
Payback
Seasons in the Abyss
Hell Awaits
Dead Skin Mask
Raining Blood
Bis:
South of Heaven
Angel of Death
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
