Porazgovali smo s autorom trenutno najvećeg knjževno-glazbenog hita u Hrvatskoj i zagrebali malo dublje u svijet K-Popa, njegovom fenomenu, kao i korijenima korejske kulture i gospodarstva koji su se nametnuli svijetu. Također ekskluzivno donosimo i playlistu najboljeg od K-Popa po osobnom izboru Velimira Grgića.
Pisac, producent, scenarist, novinar… Suvlasnik je produkcijske kompanije Pulsar Produkcija, koja uz film, video i TV produkciju, stoji i iza niza glazbenih spotova (Edo Maajka, Fil Tilen, Detmeć…). Ove godine u kina će stići dugometražni igrani film, hrvatska akcijska komedija “Divljaci”, prvijenac redatelja Darija Lonjaka – Velimir je autor ideje i glavni scenarist. Radi kao menadžer i producent Ivane Banfić, kojoj je uredio i knjigu, autobiografiju i povijest Cro Dancea “Devedesete” (izlazi za mjesec dana za Znanje), a uskoro će joj producirati i niz drugih kreativnih pothvata. Također nosi titulu “menadžera za Hrvatsku” članu K-Pop grupe EXP Edition (o kojoj je Vice snimio dokumentarac), pjevaču iz Zadra po imenu Šime Košta, koji bi do kraja ove godine trebao objaviti i pjesme na hrvatskom jeziku, a trenutno je zaokupljen snimanjem televizijskih showova u Seulu.
Ovih dana, Velimir uređuje znanstvenu knjigu za Znanje (evolucijska psihologija), radi na nekoliko novih filmskih i TV scenarija, producira dokumentarni film o improviziranim oklopnim vozilima Domovinskog rata (snimanje kreće na proljeće), piše tjednu kolumnu OFF TOPIC o opskurnim i zanimljivim sportovima na portalu Telesport, kao i velike pop-kulturne feljtone za tjednik Express. Uz sve to, nekako je stigao i napisati “Najveću K-Pop enciklopediju na svijetu”.
Poznata je tvoja fascinacija dalekoistočnom scenom, posebice filmskom, no kako se ušuljao K-Pop?
Velimir Grgić: Na stražnja vrata. Uvijek je bio tu negdje, nailaziš na sve te hitove i sva ta imena kroz desetljeće rovarenja po azijskoj kulturi, ali nikad ne obraćaš previše pažnje, jer sve odbaciš na prvo slušanje kao nekakav bljutavi, bezokusni teen pop… No onda počneš otključavati scenu, kao i sve ostalo za što treba više od pola uha. Jasno je u startu da scena koja u svakom trenutku ima 300 do 500 aktivnih izvođača ne može nemati ozbiljna skrivena i manje skrivena blaga. Pa kao i sa svime ostalim, kreneš kopati koristeći mapu interneta i – nađeš. Pa otkriješ da je K-Pop s razlogom toliko popularan. Na svako smeće, dođe po jedan dragulj… Pa se formira cijela ogrlica i naposljetku cijela škrinja. I onda si navučen.
Zadnjih 15 godina Koreja jednostavno briljira u filmu, televiziji i glazbi, a spoj je to velikog talenta koji ne treba rođake i kumove da bi se realizirao na tržištu.
Za one koji nemaju previše pojma o K-Popu, je li sve počelo s Psyjem i „Gangnam Style“ ili je tu priča daleko dublja nego li se čini?
Velimir Grgić: Sve je zapravo počelo s grupama g.o.d., Sech Kies, S.E.S., Shinwa i H.O.T. , još devedesetih. Girls’ Generation su imale planetarni megahit “Gee” još 2009., kada je krenuo i veliki val nastupa korejskih izvođača na američkim glazbenim festivalima. Mislim da je s “Gangnam Style”, koji se pojavio 2012., K-Pop ušao u uši zapadnjačkih roditelja, ali njihova djeca znala su puno više puno godina ranije.
Ako se malo iskoči iz konteksta i samo vidi da je ove godine „Parasite“ Bong Joon Hoa ustvari najveći pravi filmski favorit za Oscara, izgleda da je Južnoj Koreji u kulturološkom smislu pošlo za rukom pokoriti svijet, dakle ono što nije pošlo u toj mjeri ni Kini ni Japanu. Gdje vidiš korijen toga?
Velimir Grgić: Naplata dugog i vrhunskog rada. Zadnjih 15 godina Koreja jednostavno briljira u filmu, televiziji i glazbi, a spoj je to velikog talenta koji ne treba rođake i kumove da bi se realizirao na tržištu; zatim velikog upliva novca velikih auto i tehno kompanija u pop kulturu, a onda i pametne državne politike, koja K-Pop tretira s jednakom ozbiljnošću kao i Samsung, Hyundai ili LG.Sve to stavlja se na krijestu tzv. korejskog vala, koji je državno orkestrirana, a opet slobodnim tržištem predvođena invazija s ciljem boostanja gospodarstva.
U Koreji postoje glazbene nagrade koje dodjeljuju državne institucije. KOFICE, Korejska fondacija za međunarodnu kulturnu razmjenu, pokrenula je Asia Song Festival još 2004. godine, festival na kojem se dodjeljuju nagrade Ministarstva kulture, sporta i turizma. Postoji i Digital, Media and Culture Festival, nastao u organizaciji televizijskog kanala MBC i Ministarstva znanosti. Cilj festivala je spajanje modernih tehnologija – scenskog spektakla svjetlosnih efekata, virtualne stvarnosti i holograma – s K-Popom, a sve kako bi se osnažila pozicija Korejskog vala na međunarodnoj sceni. Možemo li tako nešto zamisliti u Hrvatskoj? Ne, naravno. Koreja osamdesetih nije imala asfalt u većini države, a sedamdesetih je Sjeverna Koreja slovila kao prosperitetnija zemlja. Desetljeća prođu i sve se izokrene. Kod nas, to “izokretanje” je nešto drugačijeg tipa…
Kad smo već kod desetljeća… Negdje početkom minulog desetljeća je i RDD pisao o K-Popu, tada je to bio jedan daleki fenomen s dalekog istoka, javio se tada i prvi hrvatski K-Pop fan klub u kojem su se održavali K-Pop tulumi, no otada je, može se reći, osvojen svijet, čak i Billboard ima zasebnu K-Pop rubriku. Kako ti kao autor objašnjavaš tu pomamu globalnih razmjera?
Velimir Grgić: Nitko drugi ne daje to što daje Koreja. Nisu samo blještava, bajkovito-eksapistička estetika videa, ljepota izvođača i bogato poducirani zvuk u pitanju – čak je i 90 posto modnih trendova na Zapadu danas preuzeto iz K-Popa. Originalnost stvorena u amalgamu, spojevi svega što smo čuli, a koji opet ne zvuče i ne izgledaju kao išta što smo do sada čuli; hi-tech teatar, refreni koji su toliko catchy da ih pamtimo i na korejskom jeziku, te melodije kojih se ne možemo otresti… Jako puno street rapa pomiješano s bubbglegum popom. Rekao bih da to nitko ne radi toliko dobro – ali to nitko ne radi, osim K-Popa, a očito se ispostavilo da je to formula koju 21. stoljeće traži.
Većina K-Pop izvođača u djetinjstvu prolazi naporne kampove obuke, kakvi bi na Zapadu vjerojatno bili ilegalni – doslovno vojnička edukacija u plesu, pjevanju i stranim jezicima, iz koje izlaze samo najtalentiraniji, ali i najotporniji.
Kako tumačiš to da Zapad, koji obično uvijek dobro kopira i usvoji neke elemente, nije razvio svoju inačicu K-Popa, ili možda pokušava?
Velimir Grgić: K-Pop je spoj svega što je Koreja uzela iz povijesti suvremene zapadne pop i rock glazbe – gitare, R&B, hip hop, pop, boy i girl bendovi – i spojila “uzeto” sa svojim kulturološkim distinkcijama, kao i zvukom starog nacionalnog popa i folka, koji se zove trot. Osim toga, većina K-Pop izvođača u djetinjstvu prolazi naporne kampove obuke, kakvi bi na Zapadu vjerojatno bili ilegalni – doslovno vojnička edukacija u plesu, pjevanju i stranim jezicima, iz koje izlaze samo najtalentiraniji, ali i najotporniji. Zapad ima Olivera iz serije “Botched”. Tko ne zna za njega, neka Googlea. Ali to je za sada domet “imitacije”.
Koliko je K-Pop usporediv s nekadašnjom ekspanzijom boy bendova koja je devedesetih započela s New Kids On The Block?
Velimir Grgić: Ne puno. Sustav raznih pozicija, očekivanja i ponašanja, da ne ulazim u detalje, sve je u knjizi…, nešto je što je potpuno “korejski”. Osim toga, danas jedan BTS predvodi RM – Rap Monster, ikona hip hopa koja ima vrlo “tvrde” solo rap albume, dok je BigBang stvarno posebna priča, skupina iznimno talentiranih pojedinaca koji su se okupili stvarati jedinstveno kvalitetnu pop glazbu u boy bend ambalaži. Osim “uličnog edgea”, “rubnog” imidža i suludih vizuala koji BigBang donose u svijet ispoliranih i uniformiranih, pjesme su im jedinstvene mješavine posljednjih 40 godina plesne i pop glazbe, uniformirane za radio i s tekstovima koji grebu dublje od površine pop poskočica. BigBang su možda najbolje što je K-Pop dao, a najava njihovog povratka ove godine na festivalu Coachella svakako je trenutni K-Pop događaj godine. Bacili su nekoliko godina u smeće na odlaske u vojsku, izgubili jednog člana zbog seksualnog skandala i sada nastavljaju kao četverac. Jedan G-Dragon, frontmen BigBang i tzv. Kralj K-Popa, talentiraniji je od svih NKTOB-ova i Backstreet Boysa zajedno.
Ima li u K-Popu mjesta za vremešnije izvođače, čini mi se po ovlaš pogledu da je to ‘glazbena disciplina’ poput gimnastike u sportu, u smislu da je dvadeset i nešto godina starosti granica za izvođače?
Velimir Grgić: U ogromnoj količini izvođača, ogromna većina ih nestane nakon drugog izdanja. Puno ih ne dočeka kraj dvadesetih na sceni, mnogi se prešaltaju na glumu i TV. Ali opet, najbolji ne odlaze. G-Dragon, da se vratim na njega, ima 32 godine i ne planira tako brzo skinuti krunu. Ima ih još dosta u tridesetima, iako svi, naravno, izgledaju kao da imaju 20. Nedavno su se vratile i neke legende iz devedesetih, što su svakako najstariji aktivni K-Pop izvođači.
Reklo bi se da je tu propulzivnost prilična, dakle vrlo je izvjesno da ćeš u skoroj budućnosti imati materijala i za proširivanje izdanja u eventualnim novim nakladama. Zar ne?
Velimir Grgić: Za svoju ”Najveću K-Pop enciklopediju” na svijetu koristio sam model lista, kojem se prvi put vraćam u književnoj formi nakon “Žutog titla” iz 2004. “Žuti titl” je imao website koji je “nadopunjavao” liste recenzijama i osvrtima sljedećih deset godina. “Najveća K-Pop enciklopedija na svijetu” to nema pa ne preostaje ništa drugo nego – raditi nova, proširena izdanja. Vidjet ćemo.
Kopao sam po internetu, bar ovom s engleskim govornim područjem. Uglavnom, jesi li prvi koji je u svijetu objavio knjigu u K-Popu?
Velimir Grgić: Ima nekih malih, jako loših knjigica, koje nazivam “eksploatacijskim izdanjima” – uzmi lovu i bježi. Ovako opširnog i bogatog izdanja nema. Postoje i knjige na engleskom jeziku posvećene pojedinim fenomenima, poput BTS, ali izdanja koje bi bilo barem nalik “Najvećoj K-Pop enciklopediji na svijetu” trenutno nema.
Postoji li interes za tvojom knjigom i izvan hrvatskog govornog područja, ili je o tome još prerano za govoriti?
Velimir Grgić: Izdavač Neven Kepeski (MB Books) mi je prije dvije godine prvi put došao s idejom da “trebamo napraviti nekakvo K-Pop izdanje”, s obzirom da je godinama radio u časopisu OK i nastavio izdavati Postermaniju pa je jako dobro poznavao preferencije tinejdžera. U svakoj Postermaniji morao je imati neki K-Pop poster, po zahtjevima publike. Prošlo ljeto konačno smo dogovorili knjigu – i to knjigu koja bi se mogla prevesti i izvesti po cijelom svijetu, jer smo shvatili da takvog izdanja nema. Postoji tržište, postoji potražnja – ali nitko još nije pošteno popunio prostor. “Najveću K-Pop enciklopediju na svijetu” napisao sam u dva mjeseca, od prvog klika na YouTubeu i Google Docsu do predaje materijala u tiskaru. Samo 60 dana. Da sam imao više vremena, knjiga bi vjerojatno imala 1000 stranica (smijeh). Sve to je bilo moguće zahvaljujući pomoći moje žene, koja je surfala i kopala dok sam ja slušao i kucao iskopano. Dan i noć, bilo je tu puno posla, ali da – mislim da je knjiga spremna za izvoz pa da konačno odgovorim na pitanje: da, pojavili su se već pozivi za strana izdanja i pregovori su u tijeku. Prodaja u Hrvatskoj ide fantastično, nadamo se barem nečem sličnom i u inozemstvu.
Deset odabranih – K-Pop playlista po izboru Velimira Grgića:
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
