O metalu, dakle, ne znam ništa, osim da mi se dopada Gojira i omraženi album Metallice ‘St. Anger’. Međutim, to me nije spriječilo da u subotu odem na metal feštu na kojem su nastupila čak četiri (trebalo ih je biti pet, no netko iz nekog benda je bio bolestan) metal benda (redom: Vaktal, Guyođ, Nether i Prskos) i da se izvrsno zabavim i nešto naučim.
Metalci su ovih dana još valjda jedina donekle čistokrvna preživjela supkultura i, kako kaže moj kolega Django, publika koja toliko voli to što voli da je na koncertu, pa je često veći gušt svjedočiti tome koliko ti ljudi to vole od samog slušanja benda na pozornici. Ništa drugačije nije bilo niti u FUNK-u prošle subote gdje su se okupili metalci svih vrsta i podvrsta i u pravom metalskom duhu susretljivosti, razumijevanja i međusobne podrške i ljubavi prema istoj vrsti glazbe, podržali sve bendove, kupili brdo mercha i svojoj naoko opasnoj modi i izričaju unatoč, proveli večer u ugodnom metalskom druženju.
E sad, ovo je prvi dio teksta koji sam naknadno napisao trijezan, a u nastavku slijedi drugi dio teksta koji sam uz naknadne sitne preinake (većinom ispravljanje tipfelera, pokušaj razaznavanja što sam zapravo bio htio reći ili mislio u trenutku dok sam palcem desne ruke kuckao u mobitel, pokušavajući pritom lijevom rukom ne proliti pivo ili dodavanje nekih detalja zbog koherencije) u obliku notepad bilješki na svom pametnom telefonu napisao na licu mjesta.
IZ BILJEŠKI:
Razmišljajući kako napisati izvještaj o koncertima gdje se svira glazba o kojoj ne znam ništa, odlučio sam se za najzdraviji novinarski pristup – napiti se i cijele večeri provoditi anketu jer nema ničeg sramotnog u edukaciji pa čak postoji i ona uzrečica “tko pita ne skita”.
Na ulazu u klub su me dočekali Dejo i njegov kolega iz benda kojem se ne mogu sjetiti imena, obučeni u viteze templare što je bilo sasvim prigodno za ono što se večeras nadam gledati. Odmah sam na ulazu sreo Ivana Osrečaka iz domaćeg metal benda Attitudes To Human Extinciton s kojim sam i započeo svoju anketu i edukaciju o metalu, a prvo pitanje je bilo korelira li šiljatost logotipa nekog metal benda s količinom “metalnosti” istog metal benda.
Ivan Osrečak, metalac: Meni to nije jasno, te šiljatosti. Može biti šiljasto, ali ovo je prešiljasto (misli se na logotip benda koji je te večer nastupao prvi, Vaktal, op.a.).
Dejo, vitez templar s ulaza u klub: Vaktal stvarno ima malo prešiljasta slova, a najviše mi se sviđa Prkos (logotip, op.a), oni imaju klasično šiljasti pristup.
A. S., posjetiteljica: I meni se najviše sviđaju Prkos šiljci. Inače, šiljatost slova nema veze s količinom metala, a ni šiljatost gitara.
Mario Sabol, inženjer građevine i radi u nekoj firmi: Šiljastije znači metalskije. Čim ne znaš pročitati slova, to je jako metal. K’o i dok pjevaju, ja ih ništ’ ne kužim, to je to.
Ivan Bernat, metalac: Više šiljaka je žešće, a šiljaste gitare stvar su osobnog izbor.
Već iz ove kratke uvodne ankete vidljivo je da su mišljenja različita te da se niti sami metalci i ne-metalci ne mogu dogovoriti znači li šiljastije metalskije. U svakom slučaju, prvi metalci (Vaktal) s najšiljastijim logom imaju nešiljastu gitaru bez headstocka (to je ono gdje se nalazi ono čime se gitara štima, a što se u ovom slučaju nalazi drugdje, op.a.) što ide i ne ide u prilog anketi. Mjuza zapravo zvuči kao hardcore punk. Mladi su, čujem da najmlađi član ima 18 godina. Pjevač je bubnjar i vjerojatno pjeva nešto važno i opasno, ali ga ne razumijem. I basist pjeva s jednakom namjerom, ali niti njega ne razumijem pa ne znam o čemu je pjesma, no s obzirom kako zvuči, vjerojatno o neminovnoj propasti čovjeka.
Odlični su, zanimljivo voze iz jedne spike (kužite, kao “priča”, ali i kao “šiljak”) u drugu, stalno je neka druga propast svijeta u pitanju. U jednom im se trenutku pridružio i gost-zamjena Miha koji je sve pjesme naučio u kratkom roku da pomogne bendu. Mjuza je sve luđa, uopće nije zajebancija, basist svira fretless bass i technical metal, to je već jazz pothvat. Općenito je to sve ista muzika, mislim, muzika je općenito ista muzika, ovo je metal, a ne jazz, ali je jazz, sve je jazz, a samo jazz je jazz…
Svi su jako susretljivi i s radošću me primaju u svoj metal kružok i informiraju o metalu. Evo, netko mi je objasnio da su punk i metal zaista u korelaciji i da je npr. hardcore punk žešći od heavy metala. Bend koji svira, kažu mi, svira trash/death/progressive metal. Baš mi se dopao Vaktal. Mama! Ja sam možda trash/death/progressive metalac!
Trule (Dalibor Trojak, vlasnik kanala Dalibor Trojak Show i organizator Dalibor Trojak Show Metal Festa, op.a.) je u naletu poslovne genijalnosti unajmio mlade metalke da dijele letke za DTSMF2 (Dalibor Trojak Show Metal Fest 2, op.a.). Kad smo već kod mladih metalki, jedna mlada metalka je na koncerte, uz prikladnu modu, stigla i s prikladnim make-upom i ako bismo morali održati nekakav ‘Izbor za najmetalku’, ona bi uvjerljivo pobijedila. Kad smo već kod najmetalke, i to pokazuje koliko su metalci susretljiv i uvažavan community. Zamislite, recimo, da se ja pojavim ekscesivno našminkan na nekom koncertu nekog benda koji nije metal. Svi bi mislili da sam prošvikao. Dobro, možda i ne bi, ali… you get the point.
Austrijanci (Guyođ, op.a.) su profi, imaju razrađen show koji se sastoji od toga da ih se na pozornici uopće ne vidi zbog dima i kontralihta, namazali su si face otprilike kao što zamišljam da bi izgledala faca one babe koja se skoro glinom oblagala, a metal im je baš austrijski – sve ajmo, ajnc, cvai, draj, na crtu. Čisto, rezolutno, precizno i dosadno. Kak’ veli Kloš (Denis Košćak, voditelj programa u FUNK-u, op.a.), baš moraš biti metalac da bi ti ovo bilo dobro, a to ni on ni ja nismo. Što se tiče vokala, možda pjeva o propasti čovjeka, a možda o propalim štrudlima. Ne razumijem ni njega pa nikad nećemo saznati. Pjevač je u jednom trenutku na pozornici pokušao upaliti nešto što sam ja protumačio kao velike mirisne štapiće, no nije uspio, a i da je, ne znam kakve bi to imalo koristi, to je valjda nekakva europska stay healthy spika, feng shui zen metal.
Moj bivši cimer (Zvonimir Mujkić, metalac, op.a.) mi je objasnio da je ovo doom metal, ali da bi se netko zapravo i mogao uvrijediti ako to tako napišem pa je možda bolje reći black/death metal. Nakon sat i pol koliko traju koncerti, razabrao sam i prve riječi: “no redemption”.
Netko povraća u ženskom WC-u, a tek je oko 22.
Treći bend (Nether, op.a.), pojavile su se prve šiljaste gitare. Ekipa osim šiljastih Jacksona (marka gitara, op.a.) uopće ne izgleda metalski, ali su izrazito metal. Izgledaju zapravo kao da su danas malo gejmali WOW, nešto programirali i eto ih sad na stejđu. Zapravo su pravo osvježenje nakon austrijskog doom metala koji me se nije dojmio. Old school death metal, objasnio mi je Osrečak. I publika je živnula. I mlade metalke našminkane kao trupla u poodmakloj fazi raspadanja, samo lijepo, odnekud su se odjednom vratile u klub.
Iako i dalje ne razumijem o čemu pjevaju, pjevač kaže da je jedna pjesma bila posvećena Conanu Barbarinu pa zamišljam da su ostale posvećene Xeni, princezi ratnici i tako redom. Mjuza grmi i tutnji, dobro je to. Zapravo je jedini problem pjevač/gitarist za kojeg mi se čini da više uopće nije metalac, ali mu je neugodno to reći svojoj ekipi pa šuti i trpi. Pardon, growla.
Metalci su ko jebeni Borg.
Najljepše mi je gledati headbanging. Zapravo, najljepše mi je što metalci imaju neodoljivu potrebu skladno headbangati kad god bubnjar nabije neki blast beat. Jednostavno si ne mogu pomoći. Mislim da će naslov reporta biti “Pavljovljevi pakleni psi”.
Pala je i prva šutka.
Dalibor Trojak, YouTuber, radnik u pogonu i metalac: Najbolji metal je black metal s trash metal rifovima, grind core, trash old school i death metal. U metalu postoje i dvije vrste vokala, duboki i visoki.
Denis Kuzel, bubnjar: Najbolji metal je light metal. Što više šiblja u logotipu, to je više “đnđnđnđn” zvuk.
Posljednji bend večeri je Prkos. Navodno postoje dva Prkosa, a ovaj Prkos večeras nije onaj Prkos na kojeg sam prvo pomislio, nego jedan sasvim drugi Prkos koji prkosi mojoj inicijalnoj pretpostavci. Ispada da je frajer koji svira bas i pjeva isti onaj koji je bio razbijen još tamo oko devet, a sad je oko ponoći. Uvod u koncert bio je njegov neljudski krik kojeg je posvetio ‘mrtvom Tuđmanu’. Moj bivši cimer kaže da je to grind core, a ako se mene pita, to je turbo metal, nešto kao turbo folk, samo s metalom. Netko drugi mi je rekao da su jednom svirali s njima u nekoj birtiji u nekom gradu, a da se on pojavio sa sjekirom i da nikome baš nije bilo ugodno.
Iskreno, nemam pojma koje pivo zaredom pijem i uopće mi više nije jasno što se događa. Pjesme se zovu “Kazna”, “Smrt na cesti”, “Probudite nasilje”, “Japanske tvornice smrti”, “Zamka”, “Socijalne mreže” i točno tako i zvuče. Ako baš moram naći usporedbu, zvuče kao kolinje, ali ono kad mesar pneumatskim pištoljem svinji promaši sredinu čela pa se svinja još malo muči prije nego što krepa, a čemu sam više puta svjedočio kad sam bio mali. Možda je Prkos malo previše za mene, proglašavam kapitulaciju pred mrtvim svinjama kapitalcima.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
