U sklopu gostovanja DORF-a, tj. Festivala dokumentarnog rock filma u zagrebačkom klubu Vintage Industrial Bar, u petak. 3. svibnja nastupit će bečki DJ dvojac Le Flic & Skoul, a s jednim od njih smo i porazgovarali.
Bečki dječaci Le Flic & Skoul puštaju glazbu isključivo s vinila i predstavljaju trenutno vrlo aktivnu bečku scenu koja pratit staru, raritetnu, plesnu scenu, odnosno pripadnici su Northern Soul zajednice u Beču. Dieter Pfeiler, trenutno radi na filmskom projektu „45 RPM“ – dokumentarcu o sceni. Obzirom na skorašnje gostovanje odlučili smo porazgovarati s njim i bar malo doznati kakvu vibru vole i što to vibrira na bečkoj sceni, o kojoj baš i ne znamo previše.
Prošle godine ste nastupali u Palachu u Rijeci. Kako vam je bilo, je li to bio vaš prvi nastup u Hrvatskoj?
Dieter Pfeiler a.k.a Le Flic: Nastup u Palachu bio je naš prvi u Hrvatskoj općenito. Čuli smo za povijest kluba i spakirali se bez previše pitanja. Nismo znali pred kakvom publikom ćemo nastupati, osim da većina njih sluša različite glazbene stilove, i kako će reagirati pred glazbom uglavnom nepoznatih crnih umjetnika iz 60-ih i 70-ih. Na naše iznenađenje publika je reagirala pozitivno od samog početka. Plesalo se cijelu noć. Odlična publika i odlična večer. Bilo je izvrsno.
Vi ste dio Northern Soul zajednicu u Beču. Možete li malo pobliže objasniti o čemu je riječ?
Le Flic: Northern Soul se često spominjao kao prva underground plesna scena. Sve je počelo u šezdesetima i sedamdesetima u Sjevernoj Engleskoj, gdje su ljudi počeli organizirati plesnjake na kojima su se puštale rijetke singlice na 45 okretaja, američkih crnih umjetnika čija glazba je bila rijetko, ili gotovo nikako distribuirana preko službenih kanala u Velikoj Britaniji. Čak su i u matičnom SAD-u ti glazbenici bili gotovo nepoznati jer nisu postizali komercijalni uspjeh. Ta scena nije imala utjecaje izvana, poput medija, top lista ili glazbenih kompanija. Na razvoju je radila sama scena, od lokalnih prodavača ploča, DJ-a i publike lude za plesom. U 80-ima posebno s revivalom Moda cijela Northern Soul stvar došla je i do Beča te od tada i egzistira u gradu.
Također radite i na dokumentarnom filmu „45 RPM“. O čemu je tu riječ?
Le Flic: Dokumentarni film „45 RPM“ bavi se protagonistima s bečke soul scene, dakle širokim spektarom ljudi od umjetnika, DJ-a, promotora, kolekcionara ploča, vlasnika glazbenih dućana, plesača i obožavatelja. Oni zajedno čine priču o soul glazbi u Beču.
Kad DJ-irate koristite samo vinile. Što je za vas to tako magično u vinil pločama?
Le Flic: Vinil je najneposredniji nosač zvuka, daleko ispred svih ostalih. Najvažnije je da to čujete i osjetite. Možemo mi također kliknuti na zvučne fileove na laptopu, ali to je daleko manje zabave nego kad se vrti ploča. To toliko volimo da nam ne smeta što moramo nositi puno težu prtljagu sa sobom gdje god krenuli.
Kako tumačite globalnu renesansu među poklonicima glazbe kad su vinili u pitanju?
Le Flic: Mislim da je taj trend povezan s mogućnošću downloada i umnožavanja digitalno snimljene glazbe. CD također ima rok trajanja kao i većina današnjih proizvoda, prema tome ti nosači zvuka više nisu interesantni kolekcionarima. Vinil je autentičan. Posjeduje šarm i vrijednost. Daje ti više mogućnosti u slavljenju glazbe kao nečeg posebnog. To je puno više od klikanja filea.
Živimo prilično blizu, ali mi u Zagrebu ne znamo previše o glazbenoj sceni Beča. Što je, ‘ajmo reći ne tako popularno, već vrijedno spomena u bečkom clubbingu?
Le Flic: To je teško pitanje. Beč je grad raznovrsnosti. Hendikep je da većina scena, računajući tu i Norther Soul scenu, mala, ali uistinu na puno toga možete naletjeti u gradu što je zanimljivo i vrijedno pažnje. Koga god zanima taj dio predlažem da pogleda dokumentarni film „Vinyl“, austrijsko-britanske koprodukcije iz 2011. U njemu ima puno odgovora na vaše pitanje.
Rijeka i Palach su bili ugodno iznenađenje za vas, što očekujete od Zagrebačkog giga?
Le Flic: Prije svega očekujemo dobar provod, kao i to da će se duh dobre glazbe kao zaraza proširiti među publikom. Također vjerujemo kako će oni iz publike sa slabijim poznavanjem glazbe čuti nešto što će im biti novo. Naravno ne treba ni zaboraviti upozorenje da to može postati životna opsesija.