Vlado Kreslin u Kostanjevici na Krki – vse se da

U čarobnom ambijentu gradskog dvorišta Galerije Božidar Jakac u pitoresknoj Kostanjevici na Krki, prekmurski je bard došao preblizu našoj granici da bi skupina njegovih vetrenih obožavatelja iz Zagreba propustila još jednu priliku za uživanje u njegovom transgeneracijskom repertoaru.

Vlado Kreslin u Kostanjevici na Krki (foto: Ivan Laić)

U ponedjeljak stiže poruka od Jupija: “Sve si razmišljam o Kreslinu u subotu u Kostanjevici na Krki…” Ne moram ni čitati dalje, već u glavi pjevam “da, da, da, da, da, vse se da.” Uskoro se javlja i Sale da je i on za, ekipa se okupila, izlet je pred nama. Do Kostanjevice nema ni sat vremena vožnje, a i prvi put nam je da idemo u posjet tom pitoresknom mjestu smještenom na otoku na rijeci Krki. Turistička šetnja mjestom, piće a gdje drugdje nego u Rock Cafeu, a zatim još dvije minute autom do Galerije Božidar Jakac, divnog dvorca u čijem prostranom dvorištu se održava koncert.

Osim vrhunske lokacije, ovo je prilika da čujemo Vladu i njegove Male bogove u atmosferi koja je možda opuštenija od one na njegovim legendarnim prosinačkim feštama u Cankarjevom domu koje tradicionalno posjećujemo, a opet pred više publike nego što je skupi na rijetkim zagrebačkim gostovanjima, pa možda i zapjevamo pokoju od omiljenih pjesama punim glasom.

Dok čekamo posjednuti da bend izađe, ja samo brinem o tome što ne znam mogu li još išta novo i drugačije napisati o jednom Kreslinovom koncertu, budući da sam već toliko puta izvještavao s njih unazad pear godina. Ali čim Vlado izađe sa svojom bandom na pozornicu, postaje jasno da je svaki njegov nastup poseban i drugačiji i da se vjerojatno uvijek može pronaći kakav novi detalj… ukratko – vse se da.

Vlado Kreslin u Kostanjevici na Krki (foto: Ivan Laić)

Jedna od tih drugačijih detalja jest i taj da su Mali bogovi koje smo navikli gledati i u dvoznamenkastim formacijama na pozornici ovaj put svedeni na sekstet (uključujući frontmena), ali već na uvodnoj, himničnoj “Vse naše pravljice” jasno je da njihov zvuk neće biti ništa slabiji nego u proširenoj varijanti. Zasluge za to uvelike treba pripisati multi-instrumentalistu Iztoku Cergolu koji taj zvuk puni svirajući redom gitaru, violinu, harmoniku, saksofon, trubu i vjerojatno još pokoje glazbalo koje sam zaboravio.

Moramo zapjevati već prvi refren o nedužnom i drugačijem svijetu, a čini se da su nam ovakvi koncerti ostali kao jedan od posljednjih portala u neki takav svijet, dok se ovaj naš svakodnevni guši u plamenovima rata i urušava od kolektivnog ludila. Prekmurski bard sa 72 godine i dalje ima energiju i duh mladića dok nas “Cestom” vozi od mjesta do mjesta, završavajući naravno u Kostanjevici koja ga je s ljubavlju ugostila.

Slijedi zarazna “Ena pesem”, pa jutarnji par – “Nekega jutra, ko se zdani” i “Tvoje jutro” – da bi na “Leti, leti” ovaj put nedostajala simpatična koreografija Luke Ovseca kojem pišemo opravdani izostanak. “Kaj da ti prinesem” isto tako nije izvedna kao duet na koji smo navikli, ali glasovi Iztoka, gitarista Mateja Sušnika i veterana klavijaturista Milete Grujića dali su joj jedan novi gravitas u jednoj od boljih interpretacija koje pamtimo u zadnje vrijeme.

Vlado Kreslin u Kostanjevici na Krki (foto: Ivan Laić)

Isto se može reći i za “Tistu zakartanu uru” koju kolega Sale proglašava “jednom od najvećih pjesama uopće” i ne mogu se ne složiti s njim dok po tko zna koji put gledamo Kreslina kako baca igrače karte iznad glave pjevajući o stradanjima mladih vojnika u Velikom ratu. “Če bi midva se kdaj srečala” vraćena je u setlistu nakon što je neko vrijeme nismo imali priliku čuti, a “Vse se da” donosi val možda naivnog, ali i nama s ove strane granice čini se prijeko potrebnog socijalno-političkog optimizma kakav već dugo nismo doživjeli.

Ovaj put izostaje “Ptič”, ali s istoimenog albuma dobivamo “Preko Mure, preko Drave”, s još jednim od onih velebnih kreslinovskih refrena uz koje je teško zadržati kruto agregatno stanje i ne rastopiti se, a zatim i “Dekle moje” koju Bogovi i u smanjenom sastavu izvode energijom ovdašnje inačice E Street Banda velikog Brucea Springsteena. Slijedi i kratka pauza za osvježenje nakon koje Sale i ja odlučujemo napustiti sjedala ispred pozornice i pridružiti se onima koji stoje kako bismo još opuštenije mogli zapjevati sve melodije koje očekujemo u nastavku.

Nakon što je najavio okrijepu kultnim slovenskim Cvičekom u backstageu, Vlado se vraća u ležernijem izdanju, u crvenoj majici kratkih rukava s natpisom posvete upravo tom istobojnom vinu. I odmah udara s “Tistom črnom kitarom”, jednom od svojih najvećih uspješnica i apsolutnih favorita publike. Slijedi i poletni ciganski čardaš “Namesto koga roža cveti” koji će rasplesati naš novodoabrani sektor, da bi “Reka” setlisti dodala neku novu razinu uzvišenosti.

Vlado Kreslin u Kostanjevici na Krki (foto: Ivan Laić)

“Dan neskončnih sanj” prepušta mjesto beskrajno pjevnom refrenu “Z Goričkega v Piran”, dok “Skači Marko” odaje počast pionirskom rock and rollu Chucka Berryja. Na Jupijevo oduševljenje u repertoar je vraćena i “Tisoč let”, a slijedi i “Lahko bi zletela” prije nego odjekne “Od višine se zvrti” koju publika čiji refren više od tisuću grla pjeva iz svega glasa. Ježim se samim prisjećanjem tog trenutka u kojem smo dobili upravo ono po što smo i rekli da smo došli. Kad bismo ga morali taj osjećaj morali sažeti u jednu riječ, ona bi vjerojatno bila – zajedništvo.

Na bis se vraća Vlado sam i izvodi još jedan himnični hit iz repertoara svog nekadašnjeg benda Martin Krpan, “Še je čas”, da bi okončao s Prešerenovim stihovima “O, Vrba” i nezaobilaznom “Poj mi pesem” koja kao i uvijek označuje kraj cjelovečernjeg druženja s trubadurom čijem zovu je teško odoljeti. Iz tog razloga iz istih stopa smišljamo planove za sljedeći izlet. Možda još na Križanke prije tradicionalnog Kreslinovanja za kraj godine? Zašto ne. Vse se da.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izdvojeno

Idi na Vrh
X