Za samu činjenicu da The Toy Dolls nastupaju u jednu Benkovcu sam na društvenim mrežama u svom statusu napisao da je to povijesni trenutak obzirom da se Vlajternativa već na početku pregovora suočila s nepremostivim: ‘Ne’ od strane menadžmenta grupa uz obrazloženje da te legende londonskog punka ne nastupaju u malim mjestima izvan UK-a.
„Nema tepiha?“, odnosno: „No carpet?“, pitao je Mike ‘Olga’ Algar, pjevač i gitarist Toy Dollsa na tonskoj probi dok je stajao na velikoj kamenoj pozornici igrališta srednje škole kneza Branimira negdje oko 17 sati, dok je zvizdan još uvijek nemilosrdno tukao iznad Benkovca.
„Tu ti je držao govor Drug Tito u vrijeme socijalizma. Ni onda nije bilo tepiha. Jel’ znaš ‘ko je bio Tito?“, rekao je netko iz produkcije Algaru koji je potvrdno odgovorio da „naravno zna tko je bio Josip Broz Tito“ i potom iskazao ugodno iznenađenje da će The Toy Dolls nastupati upravo na toj pozornici.
„E ovo je Benkovac, mi smo poznati po kamenu“, dobio je potom novo objašnjenje 64-godišnji Englez s kosom obojanom u zeleno i kojem bi, brat bratu i ja dao 44 godine obzirom na njegov vitalan izgled. „Okej“, primio je Mike tu informaciju, valjda svjestan da se tu neće udovoljiti zahtjevu benda i da njegov trio poznat po scenskom trčanju i skakanju tijekom nastupa te večeri neće biti minimalno zaštićeni od eventualnih padova tepihom pod svojim nogama, već da će morati dodatno paziti kako se kreću po benkovačkom kamenu.
Bilo je teško u modernom internetskom okruženju provjeriti informaciju o tome je li Josip Broz Tito uistinu održao govor na spomenutoj pozornici trenutno najveće srednje škole zadarskog prstena podignutoj 1962. godine, te sam odgovor na to pitanje potražio kasnije od strane starijih benkovačkih profesora kojima bi tako nešto sigurno trebalo biti u živom sjećanju. Odgovor je dakako bio negativan. Tito nikad nije kročio na tu pozornicu, već netko od njegovih tadašnjih izaslanika. No opet, ovakav uvod možda najbolje govori i o stanju duha i mogućnostima festivala žestokog i alternativnog zvuka nastalog u skoro nemogućim uvjetima, ali koji je do svog 13. izdanja narastao do najznačajnijeg i najposjećenijeg festivala te vrste u Dalmaciji. Konkretno: „Ne traži previše u startu, ali na koncu ćeš dobiti daleko više nego si mogao i sanjati.“
Mislim da je tako bilo i The Toy Dollsima, bendu koji je izravno utjecao na hrvatsko Hladno pivo, čiji je prvi hit „Bubašvabe“ (ako još uvijek ima onih koji to ne znaju) bila obrada pjesme „Spiders in the Dressing Room“. Naime, ni Algar tj. ‘Olga’ se ne sjećaju kad je publika bila toliko frenetična da je u emotivnom žaru uspjela polomiti ogradu u prvim redovima davši time ekstra posla i napora zaštitarima da sve to popravljaju i guraju svojim tijelima masu koja je sa svakom novom izvedenom pjesmom ludovala sve više, uključujući i na pjesmu „Spiders in the Dressing Room“, koju su Toy Dollsi te večeri vratili na svoj koncertni repertoar, pa je Benkovac imao tu čast slušati i „Bubašvabe“ u originalu.
Za samu činjenicu da The Toy Dolls nastupaju u jednu Benkovcu sam na društvenim mrežama u svom statusu napisao da je to povijesni trenutak obzirom da se Vlajternativa već na početku pregovora suočila s nepremostivim: „Ne“ od strane menadžmenta grupa uz obrazloženje da te legende londonskog punka ne nastupaju u malim mjestima izvan UK-a, što samo govori o količini dobre volje i pregovaračkih sposobnosti Dunje i Ante Gusića, sestre i brata, ujedno i profesora u srednjoj školi Kneza Branimira, školi čija je misija izobrazba budućeg profesorskog kadra tog kraja već više od 60 godina.
Osobno na tu situaciju gledam kao da je spretna ekipa malog sportskog aerodroma uspjela uspješno prizemljit veliki putnički avion tamo gdje se to dotad smatralo nemogućom misijom, ili kako bi Benkovčani rekli: „Neb’ nedilja!“. E pa ta „nedilja“ se ipak dogodila i to u subotu 10. kolovoza na dosad najvećem izdanju Vlajternativa festivala koji je ujedno bio i rasprodan.
Je li furioznost i doslovce neuništivost Toy Dollsa, kao i fantastičan prijem publike bilo dodatno gorivo za Savršene marginalce koji su nakon njih izašli na pozornicu? Stavljam ruku u vatru da jest. Gledao sam ih i slušao nedavno na festivalu Brundanje u Pivovari Medvedgrad na domaćem gajničkom terenu, ali količina adrenalina koja je sukljala s kamene benkovačke pozornice bila je nemjerljiva. Kao da je na Vlajternativi zakovana i posljednja zakovica spoja koji se zove „Savršeni marginalci“, a to je da je Krmpa kao frontmen jednostavno briljirao u svakom segmentu u kojem ga se od početka sumnjičavo uspoređuje s njegovim daleko slavnijim prethodnikom Miletom Kekinom.
„Zašto on od početka nije bio frontmen Hladnog piva?!“, govorio je jedan panker ‘sa stažom’ kraj mene u Benkovcu i ja se samo mogu pomiriti s tim pitanjem. Savršeni marginalci će vrlo brzo postati izuzetno jako ime domaće punk scene, sa ili bez novog studijskog albuma (koliko god to kao potvrdu čekali i redovi glazbene kritike) i to baš punk scene, jer njih koketiranje s probojem u šire sfere ovog puta ne zanima. Suba, Zoki, Šoki i Krmpa proživljavaju novu mladost. Njihov nastup na Vlajternativi bila je nova „bomba“ nakon što su Toy Dollsi uspješno „bombardirali“ prije njih. Tko ne vjeruje, neka pita redare u prvom redu koji su držali ogradu i molili Boga da njene metalne spone opet ne popucaju u naletu tijela opčinjenih ritmom.
Vlajternativu sam instantno zavolio na prošlom izdanju prilikom mog prvog posjeta i iz razloga jer Gusići jako vode pažnju o lineupu puneći ga domaćim sastavima iz spektra žestokog zvuka, s naglaskom i na lokalni karakter, dakle bendovima koji ‘bježe iz fokusa’ čak i nama specijaliziranim glazbenim novinarima. Osim što sam im jako zahvalan jer znam koliko se tu mora toga preslušati da bi se sastavio zadovoljavajući festivalski lineup, nedvojbena je i činjenica kolika je važnost nastupa u redovima tih bendova koji se posebno spremaju za Vlajternativu, jer ako ćemo o Hrvatskoj, nema važnije potvrde među tom vrstom bendova od penjanja na kamenu pozornicu pred publiku koja je došla upravo čuti taj zvuk koji u širem medijskom prostoru ne obitava.
Dakle, nisu samo bili bitni The Toy Dolls i Savršeni marginalci, već svaki od sedam izvođača koliko ih je ove godine nastupalo. Najviše me „izuo iz cipela“ pulski bend Liquid Supercharge – bend iznikao iz super-undergrounda, scene Monte Paradiso festivala, ujedno i najdugovječnijeg hrvatskog punk rock festivala kojeg je u prošlosti znala organizirati i sama publika kad se došlo u situaciju da više nema službenih organizatora.
Bio je to gotovo Mötörhead šus – pjevačava rašpa od vokala gotovo je suprotna njegovoj mladolikoj pojavnosti, uz to je i dominirao pozornicom instinktivno poput rođenog frontmena dok je bend čiji je svaki riff imao smisla & strasti „bljuvao vatru“. Hvala Iggy & Lemmy što postoje bendovi poput Liquid Supercharge koji razulareno idu kanonima koje ste vi jednom davno ustanovili.
13. Vlajternativu su tako otvorili i šibenski punk rock veterani Stratus, povratnici kojih dugo nije bilo na sceni i koji su se ponovno oformili prije dvije godine. Nadrkano stanje uma i žestoka kritika učmalih sredina već je na samom početku sa Stratusom na neki način obznanilo i postulate same Vlajternative.
Nakon Stratusa pozornicu je zauzeo osječki trash metal sastav War-Head. Obzirom na njihov dvadesetogodišnji staž, također ih se može smatrati veteranima, a takvi su bili i u zvuku nimalo ne odstupajući od old school trash metal obrazaca u kojima vas jedan riff podsjeti na Metallicu iz „Kill Em’ All“ faze, a drugi na Slayer sa „South of Heaven“, ne u smislu kopiranja, već nadahnuća.
Zagrebački death metal sastav Porazium istovremeno je imao i tešku i laku poziciju te večeri. Nastupili su nakon headlinerskog bloka The Toy Dolls – Savršeni marginalci i njihova misija kao da je bila da svojom žestinom i grubim grlenim vokalom u publici zadrže onaj dio publike kojoj ekstremne žestine nije bilo dovoljno, ali i da istovremeno brže prema izlazu upute sve one koji su već dobili ono po što su došli. Uspjeli su i u jednom i u drugom.
Jedan od najljepših festivalskih preokreta općenito gledano bio je nastup Gorana Lautara poznatijeg pod umjetničkom imenu Neon Lies odabranog da zatvori 13. Vlajternativu. Naime, nastup Neon Lies bio je iz „rubrike“: „a sad nešto potpuno drugačije“.
Ovaj electro dark wave umjetnik pozicionirao se ispred pozornice koju su u tom trenutku čistili i rastavljali scenski radnici, a plesnim ritmom i zvukom koji je nosio neku sjetnu emociju nekadašnjeg Joy Divisiona, te kasnijeg New Ordera, ali i nezaobilaznih Depeche Mode i The Cure utjecaja okupio je oko sebe približno stotinjak preostalih (možda i manje) i napravio savršeni intimni after party u kojem su se upravo svi koji su ostali do samog kraja nekako još više zbližili. Iskreno, jedna od najljepših festivalski „odjavnih špica“ koje sam doživio.
„Ne želimo da naš grad samo bude janjetina i tradicija. Vlajternativa je tu jer želimo da grad Benkovac ima i jednu drugu stranu, da postoji ekipa koja voli svoj grad na jedan svoj način i želi to pokazati cijeloj Hrvatskoj“, rekla je Dunja Gusić Sanji Jurišić, novinarki Nove TV, u izravnom javljanju u Dnevniku te televizije pred sam početak Vlajternative. U post festumu mogu samo zaključiti da je ekipa ovog izvrsnog festivala u tome i uspjela, jer mnogi su potegnuli i iz Zagreba u samoj špici sezone kako bi u subotu bili na koncertu u Benkovcu.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
