Dobiti epitet ‘Hrvatski Repetitor’ koliko je lijepo toliko je i pogubno. Više zvuči kao da je tu netko nekome ukrao zvuk. Varaždinskom indie punk noise no wave trojicu je taj epitet bio medvjeđa usluga po izdavanju prvijenca ‘Za očnjake’, no bend je koncertno bio jako aktivan i album ‘Kvadrat’ sniman 2014. i objavljen na samom početku 2015. uspješno ga je odlijepio od, i u Hrvatskoj, daleko popularnijeg beogradskog Repetitora.
Najavni singl „Ako nisam dobra“ gurnuo je fokus u jednu sasvim drugu stranu, iako je u pjesmi dominirajući distorzirani noise element, riječ je o najpopističnijoj stvari Vlaste Popić na tragu nekadašnjih novosadskih Boya. „Ako nisam dobra“ ujedno je i vraški rediofoničan singl, iako je godina tek počela, može ga se već sada uvažiti i alternativnim singlom godine. Usviranost i koncertni staž učinio je svoje. „Ako nisam dobra“ je kvantni skok za Vlastu Popić i ulazak u gornji dom kvalitetne regionalne alternativne scene. I što je najvažnije osobni pečat i karakterističan i prepoznatljiv zvuk benda osjeti se na kilometre.
Svaka usporedba s Repetitorom bila bi neumjesna, osim možda po količini emitirane koncertne energije, ali i o tom po tom.
Kad se sagleda cijeli album „Kvadrat“, „Ako nisam dobra“ nije izdvojeni slučaj, nije to pjesma koja odskače od ostatka materijala, ona jest njegova perjanica, ali ugodna iznenađenja na albumu se nižu u ujednačenoj kvaliteti. „Tržište“ otvara istovremeno poletno i brutalno u glazbenom segmentu, a kritički-ironično kroz stihove „Tržište, tržište, tržište, pržiš me, pržiš me, pržiš me, na laganoj vatri kuhaš…“ sasvim dovoljno za postavljanje jasnog antikonzumerističkog okvira u kojem će se kasnije Vlasta Popić ‘poigrati’ i drugim boljkama modernog nam društva.
Snaga ne leži u ovlaš doticanju i spominjanju općepoznatih problema, već u tome što bubnjarka i pjevačica Tena Rak nudi dimenziju proživljenosti. „Tržište“ tako nije suhoparna kritika kapitalizma, već odzvanja i kao nervozni krik benda koji u sadašnjim ‘tržišnim uvjetima’ traži svoje mjesto pod suncem, tj. ako ga je i našao to opet ovisi o tom famoznom tržištu. Glazba kao utočište također je podvrgnuta tržištu, a Vlasta Popić kako se album sve više primiče kraju sve više poprima obrise rituala u kojem nervoza s početka albuma (dočarana kroz brzi tempo) nestaje i sve više se osluškuju tonovi ritma koji usporava uspostavljajući i za slušatelja čujnu komunikaciju među članovima benda, što kulminira u pjesmi „Ataksija“ i zvukovno, ali i filozofski jer bend kroz tekst „Mora da si jaka ako možeš sve sama“ poteže onu Aristotelovu misao o tome da izvan društva može obitavati samo zvijer ili Bog, a Vlasta Popić kao da propituje upravo te granice izvan društva jer društvo igra po zakonima tržišta.
„O vodi“ kao da produbljuje tematiku i prelazi na motiv otpora, da bi posljednja „Nervozno se sanjari“ potegnula pitanje hrabrosti, jer svako nedjelovanje naravno ostaje u sferi sanjarenja, a ista pjesma u svom devetominutnom trajanju tek na kraju donosi i nasušno objašnjenje „Kvadrata“ koje ovom prilikom treba ostaviti ušima slušatelja.
Album također ima utkanu i svoju geografsku dužinu i širinu, ne samo zbog toga što je otpjevan na hrvatskom jeziku, već i kroz riječi nimalo dvosmislene, ali pakleno (i pankerski) ironične „Slijepa naša (Mržnja)“, na koju se u tom tematskom triptihu: mržnja – zamišljamo se veći no što se vidi – glave su pod pijeskom središnjeg dijela albuma nadovezuju „Maštanje“ i „Dolje“.
„Kvadrat“ tako u sebi nosi i jasnu konceptualnu nit, kao što i samo ime ukazuje da je kvadrat prije uzet kao personifikacija fortifikacijske arhitekture, tvrđave ili (nehajske?) kule s koje Vlasta Popić udara svim oružjem protiv svih zala, s tim da je u tu utvrdu jasno iscrtan put svima koji slično misle ili se tako osjećaju. Ovo je album koji se ne može tako lako zaboraviti. Tena, Dimitrij i Ivan su jako dobri. Šta ćemo onda?
Ocjena: 9/10
(Moonlee Records, 2015.)