Vlatko Stefanovski Trio nastupio na rasprodanoj večeri festivala Ljeto u MSU u petak u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu.
Vlatko Stefanovski je već pedeset godina na pozornici. Čovjek-institucija i zasigurno najveći gitarski heroj Balkana. Potvrdu toga dobio je, kao prvi gitarist s ovih prostora, na sinoćnjem koncertu u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti od austrijskog proizvođača gitarskih žica Infeld kroz prvu potpisanu seriju žica koje nose naziv Vlatko Stefanovski Edition. To prigodom, Vlatko je jednog trenutka zatražio da svi koji sviraju gitare dignu ruku u zrak kako bi što bolje naciljao i bacio jedan set žica u prave ruke u publici.
„Jel’ sviraš gitaru?“, pitao je nekog tko je uspio ugrabiti set žica. „Ne? Onda sad moraš kupiti gitaru“, rekao je osobi koja se atletski izvila u skoku kako bi se dočepala poklona. No to je bio samo jedan od šlagvorta najvažnije potvrde koju je Vlatko dobio te večeri, a to je činjenica da je rasprodao gledališni prostor kod tobogana u MSU-u, iako je ulaznica za njegov koncert najviše koštala, kao što treba uzeti u obzir i činjenicu da je u Zagrebu netom bio završio INmusic Festival.
Može se zaključiti da je Stefanovski očigledno klasa za sebe koja ima svoju vjernu i brojnu publiku, ne samo u Zagrebu, već gdje god nastupa. Ako uopće postoji netko tko se pita u čemu je tajna ili koji je njegov trik, treba reći da tu nema nikakve tajne i nikakvog trika. Vlatko je stara škola fer igre s publikom. Iako mu je 67 godina i svira s daleko mlađom ritam sekcijom, pošteno isporučuje dvosatne svirke i neupitno se drži one stare izreke da vrijediš onoliko koliko ti je bio dobar zadnji koncert.
A dobro znamo da puno njih i daleko mlađih od Stefanovskog sviraju kraće koncerte, kao što i pribjegavaju raznim trikovima (a potpisnika ovih redaka posebno nerviraju ‘igrači’ koji kupuju vrijeme, pa na ionako kratkim koncertima ušićare nekih 5-10 minuta kao da će ih one spasiti od nekog eventualnog kolapsa).
Dakle, kod Stefanovskog toga nema. Od trenutka kad na početku koncerta odbroji onaj svoj legendarni: „Jen’-dva-tri, jen’-dva, jen’-dva, jen’-dva-tri“ sedam osminskog neparnog ritma kao da na pozornici zasja „makedonsko sunce“ i kreće transcendentni put na jug na kojem se kroz ritam i glazbu nižu krajolici skoro pa bez pauza između sladbi. Hoću reći, kao da ugodi publiku na tu mjeru – kroz instrumentale kao što su „Makedonsko devojče“, „7/8 oro“ i „Vlatkovo oro“. Ulazi vam folklorni zvuk u uši, ali na progresivni rock način koji pogoni, sad već fantastično uhodni trio u kojem je za bubnjevima Vlatkov rođeni sin Jan Stefanovski, a za basom virtuozni Ivan Kukić.
Sva ta virtuoznost ide bez zamora, stalno vas pogoni ritam dok gledate i slušate trio koji je ušao u svoj mojo ili duende kako bi rekli Španjolci, tj. one transcedentne trenutke kad glazbenici komuniciraju međusobno glazbom kao da ništa drugo oko njih ne postoji, sve dok se Vlatko ne obrati i u šali kaže: „ Ne bih htio da netko stekne krivi dojam da smo mi narodnjaci. Mi smo samo rokeri koje inspirira tradicionalna muzika“, pa nakon toga, kao u vicu s odgođenim djelovanjem zasviraju čistokrvni američki bluegrass.
Što se tiče pjevanja, Vlatko i tu posjeduje neki unutrašnji tajming da to učini u pravom trenutku i to u drugom dijelu nastupa i time trio obogati s tim, ljudskom uhu, najupečatljivijim instrumentom s kojim dolaze momenti evociranja na Leb i sol dane.
Tek onda je krenulo pravo „odmotavanje klupka“ i novi nalet emocija kad su se počele nizati „Čuvam noć od budnih“, „Mamurni ljudi“, „Jovano, Jovanke“, „Kao kakao“ i ostale melodije zapečen u kolektivnoj svijesti, da bi sve okončala pjesma „Skopje“ na bisu, taman kad je i lagani noćni vjetrić zapuhao i donio osvježenje za stihove „Skopje ima mikroklima“. Eto, imali smo i mi mikrolimu te „Jen’-dva-tri, jen’-dva, jen’-dva, jen’-dva-tri“ večeri u kojoj je iznova bilo potvrđeno da glazba nema tajni, već da glazba želi biti svirana.
Ako netko to zna, to je Vlatko Stefanovski, jer ni ovaj koncert nije bio odrađen, već se sa sigurnošću može reći da ga je zajedno sa svojim triom svirao s guštom za sebe i za publiku.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
