Otpadnici osječke alt scene okupili su se u novu HC grupu koja svoje žestoke intencije solidno artikulira na debitantskom izdanju.
Osječki Vodenkonj možda jest najnovija životinja u menažeriji domaće alternativne scene, ali njezini članovi nisu tamo neka nova, mlada ili golobrada lica lica. Naprotiv, riječ je o ekipi koja je i prije djelovala u lokalnim gabaritima kao, kako sami kažu, “bivši, sporedni i nebitni članovi” u bendovima Cog, Dalstroy, Badel Bager i New Found Power. Ako niste upoznati sa svim tim sastavima, ne brinite, niste jedini, ali ukratko riječ je o osječkim bendovima koji su uglavnom sa skromnijim ili manje skromnim uspjehom svoje karijere ostvarili u prvim desetljeća novog stoljeća.
Ono što je bitnije jest kohezija koja je njihove ponekad i različite glazbene stilove stopila u ono što će postati glazbom Vodenkonja, a riječ je o sirovom izričaju koji najviše duguje utjecaju hardcore punka, ali dodaje i elemente drugih pravaca za žestokog spektra kao što su stoner i sludge, pa čak i grunge, a možda i neki drugi.
Pjesme udaraju prilično snažno, a velika zasluga za to leži u grubom vokalu Marka Ćorića koji na najvećem djelu ploče pjeva na solidnom engleskom s puno uvjerenja i kvalitetnih urlika. Za prvi singl je logično odabrana “Pulling Away” koja služi kao dobar izlog za sve ono što će album nazvan “Lugarski put II” s naslovnicom ukrašenom slikom krava, a ne vodenkonja, imati za ponuditi, od finog rifovskog rada gitarista Bojana Papića, do ubojite simbioze u ritam sekciji koju čine Nebojša Mudri i Marco Barišić na basu, odnosno bubnjevima.
Nisu mnogo slabije ni preostale dvije najavne pjesme “Out of the Desert” i uvodna “Criminal Case” na kojima je po svirci jasno da nije riječ o ekipi koji nije ovdje od jučer, kao ni “Skinfall” i “Start Some Shit”, obje pune bijesne pravedničke indignacije i osjećaja odbojnosti prema slabosti onih zarobljenih lancima konformizma ili podčinjenosti silama.
Ipak, pri kraju ploče Vodenkonj čini jezični zaokret i isporučuje dvije pjesme na materinjem jeziku s podijeljenim rezultatima. Prva od njih je jedna od glazbeno najzanimljivijih i najefektnijih na albumu, “Rođen s govnetom u ustima”, koja ipak svojim inzistiranjam na fekalnoj tematici i sumnjivoj sklonidbi riječi govno u naslovu, odnosno refrenu (instrumental jednine morao bi glasiti govnom, a ne govnetom, bez obzira na lokalne jezične ustaljenosti), donekle kompromitira učinak postignut gotovo recitiranim šaptom dobro napisanih stihova (“Ruševine, stare zgrade, klinci nose opijate, kao njihov tata kad je bio mlad”) koji je suprostavljen brutalnom vrisku pripjeva.
Veći problemi javljaju se u “Odjebi, trebam te” koja pokazuje određene slabosti u rukopisu kad su u pitanju tekstovi na hrvatskom (banalnosti poput “Sami stojimo na rubu sobe, jedemo sir”), ali još i višše kad je tematika izmaknuta iz ugodne pozicije kritike društvenih nepravdi i nejednakosti na teren osobnoga, u ovom slučaju odnosa partnera u “romantičnoj vezi”. Stvari ponovno popravlja zabavna “Driving with My Cock” koja zatvara ovu kraćušnu ploču čijih osam pjesama nosi ukupno trajanje od svega 25 minuta.
U tom kompakntom vremenskom okviru Vodenkonj je uspio sažeti svoj glazbeni manifest i misao vodilju koju ističu na svojim internetskim profilima, a to je da skladanju pristupaju načelom “ravno u glavu”, bez “efekata, elektronike i kompleksnih izdrkavanja.” Rezultat koji je vidljiv na prvijencu “Lugarski put II”, a koji je svoj tor našao na etiketi Geenger Records, pokazuje da još ima ponešto prostora za napredak i rast u autorskom pogledu, ali i to da je glazba koju stvaraju vrlo potentna i konkretna, mjestimično i odlična.
Kao i obično, vjerujem da će za konačnu procjenu njezinoga potencijala punom udaru ove glazbe trebati svjedočiti uživo. Stoga valja izraziti nadu da će Vodenkonj čim prije dobaciti svoje glomazno tijelo do neke od obližnjih pozornica gdje ćemo se moći zajedno znojiti u buci, upravo onako kako njihove pjesme to i zaslužuju. Vjerujem da ne bi trebalo biti mnogo dvojbe oko toga hoće li ovi “bivši, sporedni i nebitni” otpadnici dokazati vrijednost svog zajedničkog projekta na mišiće.
Ocjena: 7/10
(Geenger Records, 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
