Druga sezona u početku iznimno uspješne znanstveno fantastične serije iz koje je kao izvršni producent i djelomično kao redatelj stajao Ridley Scott otkazana je na HBO Max platformi. Otkazivanje je uslijedilo nakon spajanja WarnerMedia i Discoveryja u Warner Bros, no ne mora nužno sve biti uzrokovano korporativnim preslagivanjima, ima nečega za neuspjeh zaslužno i u samoj seriji.
Evolucija izvanzemaljskog života i razvoj tehnologije koji nužno vodi kreiranju androida na čovjekovu sliku i priliku životna je opsesija redatelja Ridleya Scotta još od 1979. kad je snimio film „Alien“ koji je postao vremenom neokrznuti temelj jedne od najunosnijih ZF franšiza u filmskom svijetu uz Lucasove „Ratove zvijezda“. S „Alienom“ je uspostavljena i filozofska potka da ljudi nemaj nikakve šanse ukliješteni između izvanzemaljskog stvora rapidnog evolucijskog razvoja i onog što su sami stvorili, tj. androida koji je tu naizgled kako bi ih zaštitio.
Od tada su alieni, tj. tuđinci sa svakim novim filmom evoluirali (zahvaljujući i napretku specijalnih efekata i kasnije kompjuterskog softwarea), ali potka je uvijek ostajala ista; s jedne strane čudovišni izvanzemaljski svijet, s druge istovremena korisna i opasna umjetna inteligencija, a u sredini stiješnjen i histeričan homo sapiens kojem je u glavi jedino nuklearna eksplozija kojom će i jedno i drugo otpuhnuti dovraga.
Sa serijalom „Prometej“ Scott u formulu ubacuje još jednog aktera, a to je viša izvanzemaljska inteligencija (ona koje je bravurozno otvorila tajanstveni novi svijet u prvom „Alienu“ viđen očima Kanea, prve žrtve, ujedno i poroditelja tuđinskog oblika života na brodu Nostromo). Time je Scott u neku ruku otvario poglavlje fascinacije traganjem za stvoriteljem, ili što bi mi Zemljani kazali; traganje za Bogom. Scott je tu bio pao. Oba njegova „Prometeja“ bili su razočarenje. Zapetljao se u paralelnim timelineovima, ne uspjevši ispričati priču o najvećoj imaginaciji ljudskog roda. Ali nije odustao nakon toga.
Kad se pojavila serija „Vučji odgoj“ 2020. godine, ona je već od prve epizode dala naslutiti da je Scott ponovno na istoj stazi. Razvijen je cijeli distopijski scenarij propasti čovječanstva u sukobu između onih posvećenih znanosti i onih okrenutima religiji, te pokušaju opstanka ljudskih jedinki na nepoznatom planetu. I opet s jedne strane umjetna inteligencija u svojoj ‘roditeljskoj svemoći’ (ona koja nesebično pomaže, ali i razorno uništava kad za to dođe potreba), a s druge ne više jedna monstruozni stvor, već kompletna planeta u toj nemilosrdnoj ulozi. No bilo je tu i ono ‘nešto više’, da ne kažemo Bog te planete, koji se u početku ukazivao kao halucinogeno ludilo, da bi njegova uloga posebno u drugoj sezoni počela rasti.
U prvom dijelu prve sezone činilo da je serija uspjela krenuti tamo gdje je naumila, ali je nažalost njena posljednja epizoda donijela uvod u ono što je zavladalo u drugoj sezoni, a to bi se moglo nazvati „scenarističkim ludilom“.
Samo u toj posljednjoj epizodi otvoren je niz novih trasa kojima bi scenarij kasnije mogao ići, ali i niz nebuloznosti koje su udarale na zdravu logiku, jer znanstvena fantastika također zahtijeva logiku. Kad se jednom stvori znanstveno fantastični univerzum, onda je svako iskakanje iz njega nonsens na koji publika reagira. Još su se nekako i mogle provariti antigravitacijske sposobnosti Necromancerice, ali antigravitacijska zmija, putovanja kroz magmu planete u ‘orahovoj ljusci’ letjelice koja nije konstuirana za takve pothvate, te suvišno upetljavanje neke tuđinske neandertalske vrste više su otkrivali paniku u scenarističkim redovima opsjednutima obratima, nego neko smisleno upravljanje u finalu prve sezone. Gotovo ste kao gledatelj osjećali sreću da će se „Vučji odgoj“ završiti prije nego se cijela matrica raspala na nekoliko nivoa.
Na koncu se i raspala, jer je druga sezona krenula iz tropskog pejzaža planete Kepler-22b gdje je već uspostavljena prva ljudska kolonija koja se doima sirovo zatucanom poput distopijskih društava „Mad Max“ franšiza, a ne da je riječ o odabranima koji su svemirskim letom sletjeli na novi svijet. Ali ako i uspijete preći preko tog razočarenja zatucanosti plebsa ljudske kolonije kojoj bi se smijali valjda i Stari Rimljani kao daleko uređenije društvo, u svakoj epizodi vas čeka niz suludih obrata koji su u drugoj sezoni postali svrha sebi samima.
Svakako biram da ne prepričavam radnju u kojoj androidi sve više postaju ljudi obzirom da i njih odjednom počinje mučiti breme emocija, ali i ljudska narav traganja za vlastitim androidnim precima, dok pak ljudske likove scenaristi ‘kose’ i prije nego li su kao karakteri uopće došli do izražaja.
Bog, stvoritelj, više misaono biće ili sam planet ukazuje se kao sve prisutnija sila koja je jednom u prošlosti pokrenula deevolutivni sistem na Kepleru. Time priča ulazi u neke biblijske kanone jer kao gledatelj domicilne kreature počnete doživljavati kao potomke nekadašnjih inteligentnih bića (da ne kažem ljudi) koje je Bog Keplera-22b zbog nečeg kaznio deevolutivnim procesom. Također se okreću i polovi druge vrste u kojima je sve nevidljivija granica između tehnološke sfera i religije. Jest da se stječe dojam da je druga sezona kritika svih vrsta fundamentalizama koji se u današnje vrijeme valjaju po površini ovog našeg planeta, ali je i to izvedeno na taj način da dobijete iskreni prezir prema ljudskoj vrsti kao takvoj. Gotovo da navijate za fantomski glas koji sluđenim karakterima ponavlja jedno te isto u glavi da treba zasaditi sjeme – sjeme iz kojeg će niknuti nešto evolucijski, za razliku od deevolucije koja hara „Vučjim odgojem“ na svakom nivou, pogotovo onom scenarističkom.
Scenarij koliko god ‘baca likove’ u kontradiktorne situacije sa svakom novom epizodom pokazuje da ne ide u smjeru razvijanja, već također deevolucije, do te mjere da jednostavno znate da će u finalu morati otkriti posljednji adut, a to je krenuti u razotkrivanje tajanstvene božje sile koja gradi fabulu. Efekt je kao da kamerom želite snimiti Boga. Dakle, jadan, kako god se okrene, a ni „Vučji odgoj“ nema taj kapacitet.
Sve to više podsjeća na nemušti pokušaj pisanja nekog „Starog zavjeta“, nekog novog religijskog obrasca za svemirske brodolomce koji moraju sve zemaljsko zaboraviti u novim uvjetima. Dakle ‘priča iz davnina na Kepleru-22b’ kad su čudovišta i Bog(ovi) živjela s ljudima.
„Vučji odgoj“ tako je doživio identičnu sudbinu „Prometeja“ koji je ugašen nakon drugog nastavka, a s tim je valjda ugašena i Scottova fiks ideja da kroz znanstveno fantastični narativ dočara svevišnje ili svevišnjeg, bez obzira ispao on u konačnici nešto što munjom kleše nekih novih 10 zapovijedi po nekom novom Sinaju ili pak podrum pun servera – rezultat bi bio jednako razočaravajući i to vrlo vjerojatno u trećoj sezoni.
Abubakar Salim, glumac iz serije je u nizu tvitova u trenutku vijesti o gašenju napisao: “Nije iznenađujuće, pogotovo nakon vijesti o spajanjima i onoga što se događa u Warneru, da mnogo serija ne završivši svoje priče. I nažalost, jedna od tih je ‘Raised by Wolves’.” Nakon toga je pozvao obožavatelje serije da se zalažu za to da serija dom nađe na drugoj platformi. Osjećaj je da se to nekako neće dogoditi, kao što se nije dogodio ni treći „Prometej“.
Ridley Scott i njegova ekipa, u ovom slučaju Aaron Guzikowski, nikako da shvate koja je pouka priče o Prometeju.
Ocjena: 3/10
(HBO Max, 2022.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
