U proljeće 2017. izbacili su 10-inčni vinilni singl „Inspiration! / Nothing Is“ s kojim su se momentalno našli na radaru britanskih klupskih i festivalskih promotora . Pred publiku su izašli s perfektno pogođenom mješavinom hipnotičkih kraut ritmova, synth pop melodija i neopsihodeličnih gitara, uz nepokolebljiv stav da prava pjesma može trajati 7-8 minuta.
Grad koji ima dva kluba u četvrtfinalu nogometne Lige prvaka svakako je veći nego što izgleda na Google kartama. U glazbenom svijetu Manchester je metropola još od vremena post-punka, kad je njegovim ulicama poteklo nepresušno vrelo uzbudljivih novih bendova. Svi koji tamo dolaze na scenu odmah preuzimaju maksimalnu odgovornost pošto unaprijed znaju da će se njihovi rezultati mjeriti prema visokim kriterijima koje su davno postavili Joy Division, The Fall, A Certain Ratio, New Order i The Smiths. S takvom lokalnom tradicijom nema zajebancije. Nema nikakvog popusta za mlade i neiskusne bendove.
„Mi smo iz Manchestera“ prije svega znači „Mi mislimo ozbiljno“, kao što su na lanjskom INmusicu pokazale Pins. U 2019. novi zvuk Machestera ponajbolje predstavlja W. H. Lung sjajnim debitantskim albumom „Incidental Music“ (Melodic Records). Trojica tinejdžera kafkijanskih imena Joseph E. (vokal, synth), Tom S. (gitara) i Tom P. (bas) okupili su se prije tri godine i počeli raditi na probnim snimkama bez planova za žive svirke. Bend su nazvali W. H. Lung po obližnjem kineskom supermarketu.
U proljeće 2017. izbacili su 10-inčni vinilni singl „Inspiration! / Nothing Is“ s kojim su se momentalno našli na radaru britanskih klupskih i festivalskih promotora . Pred publiku su izašli s perfektno pogođenom mješavinom hipnotičkih kraut ritmova, synth pop melodija i neopsihodeličnih gitara, uz nepokolebljiv stav da prava pjesma može trajati 7-8 minuta. Sljedeći singl „Want“ jesu stisnuli u nepune 4 minute, ali su najavu albuma „Incidental Music“ s uvodnom pjesmom „Simpatico People“ raširili do epskih 10:13 i to preživjeli bez ikakvih gubitaka, što je izniman pothvat i za daleko iskusnije bendove sličnog opredjeljenja. Iz ključnog stiha „pregnant with the future, impregnated by the past“ dalo se pročitati kako W. H. Lung gađaju retro-futurizam sa znatiželjnim pogledom u budućnost i čvrstim osloncem u utjecajima pokupljenima iz daleke prošlosti, u rasponu od 70’s kraut klasika Can i Neu preko synth popa ranog New Ordera do raspjevane Madchester neopsihodelije iz kuhinje The Stone Rosesa.
Album „Incidental Music“ s malo više od 50 minuta materijala i osam pjesama utisnutih u CD i prozirni dvostruki vinil potpuno je zaokružio njihovu priču i istaknuo ultimativnog favorita „Second Death of My Face“ koji je logično odabran za novi singl. W. H. Lung već se danas mogu komotno smjestiti pokraj nekoliko godina starijih australskih istomišljenika Jagwar Ma, a činjenica da ovi dečki ipak nose manchesterske dresove mogla bi se vrlo brzo pretvoriti u značajnu dodatnu prednost. Naveliko hvaljeni album uskoro će promovirati na proljetnoj britanskoj turneji, a zatim prelaze na europske festivalske pozornice. Ako vas netko zagnjavi sa spikom kako više nema jakih mladih bendova samo mu pošaljite ovaj link.