Ako su od Beatlesa i Grama Parsonsa naučili pisati pjesme, onda su članovi sastava Wilco od Boba Dylana i Neila Younga naučili ne okretati se unatrag.
Relativno je malo bendova koji dočekaju 20. obljetnicu postojanja, a još manje koji dvadesetu obljetnicu postojanja obilježe relevantnim albumom. Sastavi koji 20. obljetnicu od svog najboljeg albuma dočekaju novim albumom s jakim materijalom su do sada spadali u kategoriju rijetkih pojava. U slučaju grupe Wilco, ove godine navršava 20. obljetnicu postojanja album “Yankee Hotel Foxtrot” čije je neobično, dugo i mučno nastajanje već opisano u filmu “I Am Trying To Break Your Heart”. Umjesto da ispeku tortu, naruče šampanjac, nazovu managera za nostalgičarsku turneju, i prisjete se starih vremena, članovi grupe Wilco predvođeni pjevačem i glavnim autorom Jeffom Tweedyjem su otišli u studio i snimili album kao da im je baš to glavni adut za upoznavanje sa širom publikom.
Karijera grupe Wilco i njenog lidera je obilježena neobičnim zaokretima, za početak, predvodnici su nečeg što se zove alt. country, no u stilskom izričaju grupe nema mnogo “alternative”: kao i mnogo puta do sada, i na ovom albumu po imenu “Cruel Country” pjesme obiluju jednostavnim, gotovo dječjim melodijama kojih se samo autori kao Jeff Tweedy mogu sjetiti. S muzičke strane “Cruel Country” je sve samo ne “cruel”, a “country” je na ovom albumu domaćin koji diskretno i otmjeno dočekuje razne druge žanrove koji dolaze na večeru. Partnerica countryju, “domaćica” albuma je “pop muzika”, a kao interpretator Tweedy je introvertiran, diskretan, melankoličan i izravan, a ostatak bend empatičan i razigran. Sve je to, manje-više poznato dugogodišnjim poštovateljima grupe, no inspiracija grupe Wilco teško kopni, i što je još važnije, lako se zadržava svih 77 minuta koliko ovaj album traje.
“Tired of Taking It Out On You” i “Darkness Is Cheap” nude lennonovski rukopis. “Stories To Tell” je oženila izričaj Johna Lennona i Grama Parsonsa. “The Universe” će neke možda podsjetiti na akustičarske Stonese iz faze kad su bili inspirirani narko-izmaglicama. U pjesmi “Many Worlds” će otići koju dekadu bliže i pozdraviti Mercury Rev iz faze “Deserter’s Songs”, dok je diptih “Bird Without a Tail/ Base of My Skull” dokaz kombiniranja McCartneyevskih melodija sa psihodeličnim interludijima.
Ukratko, Jeff Tweedy i Wilco nastavljaju hodati po zlatnom rezu koji su ustanovili njihovi veliki prethodnici i učitelji, a “Cruel Country” ima snagu privući slušatelje koji ih iz tko zna kojih razloga još nisu čuli.
Ocjena: 9/10
(dBpm, 2022.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
