Williamov prvi samostalni posjet Zagrebu, najavljen još 2020. godine, ispunio je očekivanja.
U očima šire publike, William DuVall nije puno više od iznenađujuće suvisle zamjene za neprežaljenog Laynea Staleya i frontmen koji je uspio udahnuti novi život grunge prvoborcima Alice in Chains. To je, međutim, samo mala, premda najzvučnija, epizoda njegove sada već skoro četrdeset godina duge karijere, započete još 1983. u hardcore punk bendu Neon Christ, nakon kojeg je kraća ili duža razdoblja proveo i u sastavima Bl’ast, No Walls, Madfly, Comes with the Fall i Giraffe Tongue Orchestra, supergrupe u čijim su redovima i članovi Mastodona te Dillinger Escape Plana.
Od svega toga, sudeći po samostalnom prvijencu „One Alone“, najviše su mu značili Comes with the Fall, čije su pjesme dominirale i sinoć u solidno ispunjenom Malom pogonu Tvornice. Naime, spomenuti album djelomično predstavlja akustična čitanja njihovih starih stvari koje u tom gitara i glas formatu bez iznimke nadmašuju bendovske originale. Na studijskim albumima, naime, previše su se oslanjali na grunge tradiciju, zbog čega su najčešće zvučali kao korektna kopija, ali ništa više od toga.
Sinoćnji nastup najlakše je opisati kao križanac nečega što redovno imamo prilike gledati u sklopu Začarane Močvare i emisije Storytellers na kanalu VH1 na kojima su glazbenici uz unplugged verzije svojih najpoznatijih pjesama publici otkrivali i kako su nastajale. Istini za volju, DuVallove skladbe daleko su od općih mjesta rock povijesti, no čak i u tom kontekstu bilo je simpatično čuti priču iza „White Hot“, „Strung Out on a Dream“ ili „Never Fade“ Alice in Chains koju je snimio uvjeren da su negdje oko njega duhovi Kurta Cobaina, Chrisa Cornella i drugih slavnih pokojnika koji su u prošlosti nastanjivali isti studio.
Premda takav format vrlo lako može potonuti u monotoniju i predvidljivost, u srijedu su te zamke izbjegnute ponajviše zahvaljujući izuzetno snažnom i sugestivnom vokalu, donekle i solidnom sviračkom umijeću, a valja reći i kako su uvodna „The 3 Wishes“, „So Cruel“ ili „Chains Around My Heart“ iz opusa Madflya zaista dobre pjesme.
Odsvirao je, kao i na ostatku turneje, i tri zanimljive, čak i prilično neočekivane obrade. Bowiejeva „Lady Stardust“ bila je i najbolja, „The Ballad of Dorothy Parker“ pokazala je da se Princea teško može izvoditi samo uz akustaru, dok je „Seasons of Wither“ Aerosmitha nedostajalo dramatičnosti koja je krasila izvornik s druge im ploče „Get You Wings“.
Također, idealnim se pokazalo i trajanje koncerta od nekih sat i petnaest minuta pa možemo zaključiti kako je Williamov prvi samostalni posjet Zagrebu ispunio očekivanja. Budimo realni, gledati pjevača institucije kao što su Alice in Chains u tako intimnom, ogoljenom izdanju stvarno nije nešto što možemo doživjeti baš često.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
