Južnoafrički umjetnik William Kentridge je prvak animiranog filma, ali sinoć nam je otkrio i svoj izvanredni performerski talent izvodeći dadaističku poemu Kurta Schwittersa u sklopu posebnog programa ovogodišnjeg Animafesta.
Ako bismo morali izabrati najveću zvijezdu ovogodišnjeg Animafesta, tu bi titulu s lakoćom odnio južnoafrički umjetnik William Kentridge koji je najveću slavu stekao na polju animacije nizom kratkih rukom crtanih filmova izrađenih u ugljenu tehnikom brisanja i izmjene koji su od kraja devedesetih (počevši s “Johannesburg, 2nd Greatest City After Paris” iz 1989.) do prošlog desetljeća činili dijelove dugovječne serije “Drawings for Projection”.
Status glavne zvijezde ovogodišnjeg zagrebačkog festivala crtanog filma zapečaćen je tako što je Kentridgeu uručena Nagrada za životno djelo, a osim toga je i u Galeriji Kranjčar otvorena izložba njegovih radova pod nazivom Circulus vitiosus. Kentridge je jučer održao i vrlo posjećeni masterclass u Kinu SC, a navečer se vratio na istu pozornicu s performansom na kojem je uspio izvesti svoju verziju dadaističkog komada Kurta Schwittersa “Ursonate”.
“Ursonate” je fonetska poema čija izvedba obično traje otprilike četrdeset i pet minuta, a sastoji se od zvukova koji jedva da uopće i zvuče kao kakav izmišljeni jezik, već više kao nizovi ne-riječi koje same nemaju nikakvo značenje i smisao. “Fümms bö wö tee zee Uu pögiff, kwii Ee,” piše Schwitters u uvodnim stihovima. Poruka “Ursonate” može se tražiti u objašnjenju da poezija ne robuje isključivo okvirima jezika, značenja i pojmova, već se može promatrati i na temeljnoj razini proizvodnje zvukova, pa tako na neki način zadire u domenu glazbe. Uostalom, sonata se, poput pravog glazbenog djela, sastoji od četiri stavka, ima uvertiru i finale te kadencu u četvrtom stavku.
Kako bi tu ideju zadiranja poezije u partituru dodatno podcrtao, Kentridge u svojoj izvedbi obično koristi i pomoć skupine glazbenika, a sinoćnji performas bio je jedinstven u njegovoj karijeri upravo zbog činjenice da je glazba u njemu korištena u mnogo većem obujmu nego ikad prije. Za te potrebe prizvani su prvaci domaće improvizacijske scene: trubač Igor Pavlica, vokalistica Maja Rivić, čelist Stanislav Kovačić te umjetnički ravnatelj Animafesta Daniel Šuljić na klavijaturama, a osim glazbe na pozornici je bitnu ulogu odigrala i efektna VJ projekcija koju potpisuje Žana Marović.
Kentridge je pri svojoj izvedbi, koja nije nimalo laka, uspješno dirigirao prekaljenim glazbenicima kojima smjernice nisu ni bile pretjerano potrebne jer glazbu stvaraju reakcijski, kao odgovor na ono što se odvija na sceni, kao i inače u svojoj improvizacijskoj međuigri u kojoj se stvara uvijek neka nova muzika rođena upravo za tu prigodu i vjerojatno više nikad izvedena. Dodajući instrumente jedan po jedan kao ilustraciju svom govoru, Kentridge je zvučao kao da nam drži neko važno predavanje, no okupljeni nikako ne uspijevaju primiti poruku od izlagača. Koliko god se on trudio i ponavljao, smisao nam uvijek iznova izmiče. “Ziiuu ennze ziiuu nnzkrrmüü, Ziiuu ennze ziiuu rinnzkrrmüü,” govorio je. “Rakete bee bee? Rakete bee zee.”
Publika bi se u početku koji put nasmijala tom igrokazu kako kakvoj komediji zabune, no bilo bi lijepo vjerovati da “Ursonate” nije samo humoristična predstava, već da nam redukcijom do apsurda govori i nešto o našoj općoj svakodnevnoj komunikaciji koja se svodi na ustaljene obrasce, floskule lišene smislenosti, small talk i prazne fraze kojima se stalno vraćamo poput nekog od refrena Schwittersove poeme, a koje čine golemi dio našeg vokabulara ne označavajući ništa konkretno.
Je li poanta “Ursoante” da poante nema? Da je sve na svijetu ionako apsurdno i besmisleno, pa zašto onda uopće ustrajati na ikakvome značenju? S druge strane, ima li ponovljeno čitanje abecede unazad (ali samo do slova “b”) išta manje smisla od kakve predsjedničke poslanice, nedjeljne propovjedi, dosadnog predavanja na fakultetu ili razgovora kojemu se predajemo isključivo da bismo prikratili vrijeme ili ispunili neku potencijalo nelagodnu tišinu? Schwitters kao da nam kazuje da komunicirajući ne stvaramo nužno i sadržaj.
Mogli bismo umjesto toga komotno ponavljati i neke od velikih životnih istina koje je Kentridge sinoć podijelio s nama koristeći jezik koji to nije. Fümms bö, fümms bö wö. Fumms bö wö tääää? Fümms bö fümms bö wö. Fumms bö wö tää zää Uuuu? Rattatata tattatata tattatata. Rinnzekete bee bee nnz krr müüüü? Fümms bö. Fümms böwö. Fümms bö wö täää?????
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
