Nakon tri godine i barem pet albuma, Willie Nelson se vraća s novim autorskim uratkom koji uopće nije loš, ali djeluje kao kolekcija pjesama kakve stari (nekad) ‘crvenokosi stranac’ može napisati i u snu.
Willie Nelson oduvijek je bio hiperproduktivan, a u posljednje vrijeme objavljuje i po nekoliko albuma godišnje. Od svog posljednjeg autorskog albuma “Band of Brothers” iz 2014. tako je objavio redom: “December Day”, kolekciju arhivskih snimki sa svojom sestrom Bobbie; “Django & Jimmie”, album s lani preminulom country legendom Merleom Haggardom, “Summertime”, album pjesama Georgea i Ire Gershwina, te “For The Good Times” na kojem je obradio dvanaest pjesama svog pokojnog prijatelja Raya Pricea.
Sve navedene albume osim posljednjeg, kao uostalom i sve unazad zadnjih pet godina (a u Nelsonovom slučaju to znači osam ploča) producirao je Buddy Cannon (koji je ove godine već producirao i vrlo dobar album Alison Krauss), a kao što je bio i slučaj na “Band of Brothers”, osim što je za pultom, potpisan je i kao koautor svih novih originalnih Williejevih pjesama i na novom albumu “God’s Problem Child”, koji će se na policama prodavaonica ploča naći u petak 28. travnja.
Među te autorske pjesme ubrajaju se “It Gets Easier”, jedan od najavnih singlova koji govori o tome kako starenje dopušta čovjeku da odlaže stvari i ne da se zamarati stvarima koje ne želi obavljati, da bi poantu servirao u divnom refrenu: “I don’t have to do one damn thing I don’t wanna do except for missing you and that won’t go away.” Willie na taj način priznaje i to da starost odnosi sve više i više njegovih prijatelja koji žilavi starac sve redom nadživljava poput Keitha Richardsa ili Jože Manolića. I sve to usprkos činjenici da ga lažne vijesti na internetu već godinama proglašavaju mrtvim, čime se vrckavo sprda u pjesmi “Still Not Dead” i stihovima u kojima pjeva kako se jutros opet probudio i nije bio mrtav.
Vezano za prijatelje koji su ga napustili, spomenuti Merle Haggard opjevan je u pjesmi “He Won’t Ever Be Gone” Garyja Nicholsona koja zatvara ploču, a na naslovnoj pjesmi albuma, osim njenih autora Jameyja Johnsona i Tony Joea Whitea, pojavljuje se još jedna legenda koja je svijet napustila prošle godine, veliki Leon Russell. Od ostalih zanimljivosti valja izdvojiti i pjesmu “Delete and Fast Forward” koja govori o lanjskim američkim izborima, te “Little House on the Hill” koja otvara album, a autorica joj je Lyndel Rhodes, 92-godišnja majka Buddyja Cannona.
Valja reći kako je uvijek lijepo čuti novi Nelsonov materijal u moru posveta i kolaboracija koje redovno objavljuje, ali u usporedbi s “Band of Brothers”, čini se kako je ovaj novi materijal za nijansu slabiji, kao da je Willie ploču i kreativno i izvedbeno odradio na autopilotu. Riječ je o jednom od najkvalitetnijih i najproduktivnijih (kant)autora na country sceni već 55, pa i više, godina i takve stvari on isporučuje za dobro jutro. Možda bi nam bilo draže da malo odahne i vrati se s jednim velikim, dobro osmišljenim albumom, umjesto s barem dva godišnje koje rado poslušamo i brzo zaboravimo.
Ocjena: 6/10
(Legacy Recordings, 2017.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
