Willie Nelson ‘That’s Life’ – opet Willie, opet Frank

Ono što je na prvom albumu Nelsonovih obrada Sinatre možda zvučalo novo i zanimljivo, na drugom već gubi taj efekt pozitivnog iznenađenja i zvuči kao da svjedočite istom triku dvaput.

Willie Nelson “That’s Life”

Franka Sinatre već gotovo četvrt stoljeća nema među nama, ali zanimanje za njegov glazbeni katalog ne jenjava. U prosincu prošle godine tako se povodom 105. obljetnice njegova rođenja oglasila izdavačka kuća Reprise objavivši kompilaciju njegovih rijetkih snimki koje su u njihovom vlasništvu, a početkom ovog mjeseca ista je dobila i svoj drugi nastavak “Reprise Rairities Volume 2”. Bob Dylan se u posljednjih pet godina sve do lanjskog hvaljenog povratničkog albuma “Rough and Rowdy Ways” javljao isključivo s materijalom posuđenim iz Sinatrinog repertoara, a tom se glazbenom pravcu priključuje i country legenda Willie Nelson 2018. svojom pločom “My Way”. Ni njegova romansa sa sinatrizmom tamo ne prestaje, budući da je pred nama i “That’s Life”, njegov nastavak te ujedno 71. studijski album Nelsonove karijere.

Naslovnicu ploče krasi Willie sa svojom legendarnom gitarom Trigger naslikan u plavim tonovima ispred ulične lampe, jasno upućujući na slično vizualno rješenje slavnog Frankovog albuma “In The Wee Small Hours” iz 1955. čija je naslovna skladba uvrštena među novih jedanaest Nelsonovih obrada. Ova nježna balada svakako predstavlja jedan od vrhunaca albuma uz bok singlu “Cottage for Sale” koji je povodom prošlogodišnjeg Sinatrinog rođendana prvotno najavio izdanje. Kao drugi singl objavljena je “That’s Life” koja je albumu dala ime, a posljednji u nizu osvanuo je “I Won’t Dance”, pomalo bezokusni duet s jazz pop divom Dianom Krall čiji je možda najveći adut simpatični animirani videospot koji ga prati.

Ostatak ploče donosi mješavinu bezbroj puta obrađivanih općih mjesta iz povijesti swinga kao što su “I’ve Got You Under My Skin” ili “Luck Be A lady” i zanimljivijih, ipak manje razvikanih brojeva (“Learnin’ The Blues”, “Lonesome Road”). Produkciju, kao što je i obično slučaj kad su Williejevi albumi u pitanju, potpisuje Buddy Cannon, pa tako i ne treba očekivati tko zna kakva iznenađenja po pitanju zvuka u odnosu na njihova zajednička recentna izdanja te prvenstveno “My Way”. Album je snimljen u Capitolovom studiju, na Sinatrinom domaćem terenu, reklo bi se, pa se vjerojatno dio atmosfere izvornika i zbog toga prenio na Neslonovu ploču.

Problem s kojim se “That’s Life” jednak je onome od kojeg je patio i Dylanov “Fallen Angels” kao drugi u nizu albuma obrada istog izvođača. Ono što je na prvom izdanju zvučalo novo i zanimljivo, na drugom već gubi taj efekt pozitivnog iznenađenja i zvuči kao da svjedočite istom triku dvaput. Nelson je u još nezgodnijoj poziciji zato što prolazi kroz iste staze koje je njegov kolega nobelovac prošao nekoliko godina ranije. Ništa na ovom albumu ne zvuči loše ili naporno, ali više ništa niti nema onaj prizvuk nečeg doista inventivnog. A ruku na srce, Dylan je svakim novim izdanjem barem sve više kopao po opskurnijim predjelima Sinatrinog opusa, dok Willie, čini se, ipak igra na sigurno.

Naravno da nam je, ako baš moramo po n-ti put čuti nove verzije pjesmama poput “I Won’t Dance” i “Under My Skin”, drago što dolaze od 87-ogodišnjeg Nelsona koji na njima i dalje zvuči, iako na pojedinim mjestima mrvicu promukao (od opojnih dimova koje uvlači desetljećima?), kao da je ulovljen u dječačkoj zabavi. U svakom slučaju taj vedri starac uvjerljiviji je i bolji pjevač te glazbene građe od mnogih mladih croonera koji svi zvuče isto sa svojim savršeno ispeglanim glasnicama. Ali pitanje je samo trebamo li doista te iste pjesme po n-ti put slušati.

Ocjena: 6/10

(Legacy Recordings, 2021.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X