Rekao je u intervjuu za Ravno do dna sin legendarnog Eddieja Van Halena na temu nemoralnih ponuda koje su prije praksa, nego rijetkost u showbussinesu. Povod razgovoa je dakako i skorašnje prvo koncertno gostovanje benda Wolfganga Van Halena u Zagrebu. Njegov sastav Mammoth WVH nastupit će ispred američke grupe Alter Bridge u subotu 26. studenog u Domu sportova.
Alter Bridge predvodi pjevač Myles Kennedy kojeg je zagrebačka publika imala priliku čuti na Šalati 2015. kad je nastupio s gitaristom Guns N’ Roses u formaciji Slash featuring Myles Kennedy and The Conspirators. Za dva tjedna Kennedy dolazi opet, ali kao frontmen Alter Bridgea.
Prije Alter Bridgea će nastupiti Halestorm, dok će večer otvoriti Mammoth WVH, grupa Wolfganga Van Halena koja je proljetos otvarala turneju Guns N’ Roses nakon što je Mammoth WVH osvojio Grammy nominaciju za singl “Distance”. Za sve koji ne znaju, sin Eddieja Van Halena je ime svog projekta (kasnije i benda) odabrao po imenu benda svog oca i strica netom prije nego će početkom 1970-ih postati Van Halen.
„Uzbudljivo mi je na europskoj turneji jer sam po prvi put sa svojim bendom Mammoth WVH. Inače bio sam prije desetak godina kad sam nastupao s Markom Tremontijem i njegovim solo projektom“, rekao je na početku našeg Zoom-druženja Wolfgang Van Halen, kojem je otac ime dao po Wolfgangu Amadeusu Mozartu.
Eponimni album “Mammoth WVH” sigurno spada u red najduže pripremanih debitantskih albuma, ponajviše zbog okolnosti. Začetci se mogu tražiti još u 2013. iako je sve počelo 2015. godine, zar ne?
Wolfgang Van Halen: Da, ali trebate uzeti obzir da sam u isto vrijeme pisao sve pjesme i odsvirao sve instrumente na albumu. Sam sam radio posao koji inače na albumu radi 4-5 ljudi. Uz to je i moj producent imao prilično gust raspored obaveza, a slično je bilo i meni, tako da se cijela stvar rastegnula. Uskakali smo u studio kad su nam obojici odgovarali termini.
U studio ste ušli 2015. godine?
Wolfgang Van Halen: Tako je. I zaboravio sam reći da sam odmah potom te iste 2015. krenuo na turneju s grupom Van Halen, što je u startu donijelo odgađanje rada.
Zanimljivo je da ste ušli u studio „5150“, isti onaj u kojem su Van Halen snimili svoj prvi album sa Sammyjem Hagarom 1986. godine i dali mu naslov upravo po tom studiju. Je li vaš izbor tog studija imao možda veze s tim da je i vašem ocu bilo ugodno tamo snimati.
Wolfgang Van Halen: Možda podsvjesno, jer nisam razmišljao na taj način.
Kako je općenito bilo odrastati uz oca za kojeg kasnije saznate da je jedan od najutjecajnijih i obožavanih gitarista?
Wolfgang Van Halen: Kao mali nisam imao nikog drugog i sličnog s kim bih ga mogao usporediti, prema tome, meni je sve to bilo normalno. (smijeh)
Čini se da je to najbolji odgovor.
Wolfgang Van Halen: Pa da, bio mi je otac i sve to što je radio mi je bilo super.
Još dok ste imali 15 godina vas je hvalio na sva zvona u emisiji Howarda Sterna i govorio da ste izuzetno talentirani multiinstrumentalist. Je li puno radio s vama?
Wolfgang Van Halen: Moj otac je imao nevjerojatnu vjeru u mene. Kao nitko drugi. Možda je cijela priča s Mammoth WVH negdje proizašla iz te njegove vjere. Kad sam mu rekao da planiram snimiti album na kojem namjeravam apsolutno sve napraviti sam, bio je jako uzbuđen i sretan.
Znači od samog početka ste htjeli sve instrumente odsvirati sami?
Wolfgang Van Halen: Tako je. Bio je svojevrsni osobni izazov jer sam znao svirati sve instrumente, no nisam znao mogu li napraviti i tako kompleksnu stvar kao što je album. Ispostavilo se da mogu. Bilo je tu puno posla, ali zadovoljstvo učinjenim nakon svega bila je najbolja nagrada. Želio sam stati na svoje dvije noge i u tome sam uspio.
Koji bend u mladosti se prvo zavoljeli, onako kao obožavatelj, a da nije u pitanju Van Halen?
Wolfgang Van Halen: Vjerojatno je to bilo Blink 182. Bio sam uistinu inspiriran bubnjarskim dionicama u tom bendu i mislim da je Travis Barker tu za mene odigrao veliku ulogu kao bubnjar. Prije toga sam najviše slušao sviranje svog strica Alexa Van Halena, ali u toj ranoj dobi ipak su mi Blink 182 najviše odgovarali.
Znači punk rock je bio prva stepenica u traženju vaših afiniteta u mladosti?
Wolfgang Van Halen: Djelomično, jer smo i otac i ja obožavali zajedno slušati AC/DC. AC/DC su mi i danas jedan od najdražih bendova.
Vaš prvi Mammoth WVH album pak posjeduje i onu karakterističnu pjevnost refrena, refrena koji su obilježili cijelu eru scene iz Los Angelesa u osamdesetima i devedesetima. Slučajno ili namjerno, tj. ima li tu utjecaja i vaše dugogodišnje prijateljstvo i rad s Markom Tremontijem iz Alter Bridgea, s kojim ste na koncu svirali i na njegova dva solo albuma „Cauterize“ i „Dust“?
Wolfgang Van Halen: Kao prvo mislim da nitko ne može pobjeći od svojih korijena. A što se tiče Marka Tremontija, bilo mi je izuzetno drago kad smo se upoznali jer sam bio i ostao veliki obožavatelj Alter Bridgea.
Kako je počelo prijateljstvo?
Wolfgang Van Halen: Ne mogu se sad sjetiti je li to bilo 2007. ili 2008., no znam da sam bio s ekipom iz Van Halena i da su Alter Bridge imali gig na ulici. Tada su bili fantastični. Sprijateljili smo se i družili nakon tog koncerta do dugo u noć. Razmijenili smo tada kontakte, ali nije stalo samo na tome. Mark i ja smo se počeli intenzivnije družiti i nekako je sasvim prirodno došlo da mu se pridružim u njegovim bendovima, još tamo negdje 2012. To prijateljstvo traje i dan danas i evo nas zajedno na turneji. Govoreći pak o albumu Mammoth WVH on je preslika mojih afiniteta. Ima tu svega, od pop balada do rocka i heavy metala.
Iako ste sve snimali sami u kompliciranom procesu, izjavili ste da je sve to imalo terapijski učinak na vas?
Wolfgang Van Halen: Mislim da je općenito terapijski proces raditi glazbu, posebno ako je skladate i potom imate kontrolu nad cijelim procesom njenog oživljavanja. S druge strane gledano, izlazak albuma bio je prolongiran, svi znamo zbog čega, no fokus na njegovo objavljivanje pomogao mi je da prebrodim izuzetno teško privatno razdoblje.
Htio sam pitati kako je bilo svirati u Van Halenu u kojem su bili vaš otac i stric? Bili ste basist. Naime, niste osamljeni slučaj u smislu sviranja s roditeljem u istom bendu. Santanin sin, kao i sin Grace Jones su u istoj poziciji, tj u istom bendu s roditeljima, čak je i sin velikog jazz majstora Ornettea Colemana svirao u sastavu svog oca. Dakle, kakvo je vaše iskustvo?
Wolfgang Van Halen: Kao najvažnije, to je bilo jako puno posla i to odgovornog posla. Upoznate se s tim procesom, vidite da i otac i stric tu jako puno rade i onda se taj pristup prenese i na vas. Jest da uz to ide druženje, zezancija i iskustvo, ali radna etika je uvijek bila na prvom mjestu.
Kakva je situacija sada po pitanju Van Halena? Znamo koliko jake imperative ima taj posao i da ponude za ponovna okupljanja često budu u sferi ‘nemoralnih ponuda’, da se tako izrazim?
Wolfgang Van Halen: A ne. Priča s Van Halenom je okončana. Van Halen ne postoji bez mog oca. Što se mene tiče, moj otac je bio Van Halen.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
