Otići u srpnju na klupski koncert uglavnom znači da ste spremni na saunu, naravno odjeveni. Preko četiristo posjetitelja se u srijedu upravo odlučilo na takvo popratno iskustvo u Močvari.
A glavno iskustvo, tj. razlog okupljanja bio je Wovenhand, američki alternativni bend iz Colorada kojeg predvodi domaćoj publici cijenjeni David Eugene Edwards. Može se reći da su svi očekivali „valjanje“ teškog i moćnog ritma i Davida kako uobičajeno sjedi na stolcu na pozornici dok izvodi svoj rock koji je teško strpati u bilo koju stilsku ladicu. Iznenađenje se sastojalo u tome što frontmen nakon što je izgradio dvadesetogodišnju karijeru sjedeći, odlučio biti na nogama. Čak se i ritam ubrzao i bio je to Wovenhand kakav se nije do sada moglo vidjeti i čuti. Obzirom da nas je taj bend počeo često posjećivati i da je prošle godine na Terraneu također priredio upečatljiv nastup, domaća publika je u mogućnosti biti svjedok tih promjena.
Edwards mi je u razgovoru prije koncerta kazao kako će koncert u Močvari biti treći po redu koji će izvesti na nogama. To je objasnio i pomlađivanjem ljudstva u bendu i time kako je ‘svježa krv’ njega i bubnjara Ordyja Garrisona potaknula na ubrzanje ritma.
Sam koncert bio je pakao koji je trajao nešto više od sat vremena. Sa svih članova benda znoj je doslovce curio već nakon druge (ili treće) pjesme „Long Horn“, no snažan i moćan zvuk nije gubio dah, kao ni Edwards za mikrofonom. A publika? Može se zaključiti kako Wovenhand ima uistinu vjernu bazu obožavatelja u Zagrebu, koji su cijelo vrijeme koncerta natiskani u užarenoj Močvari svaku pjesmu gromoglasno ispraćali.
Bio je to jedan od onih koncerata o kojem se može pisati u superlativima, ponajviše zahvaljujući tom spoju glasnog ritma i visoke temperature zraka. U takvim uvjetima tijelo samo pada u trans dok je pred očima izmaglica jer mozak diže ruke od tog istog tijela i prepušta ga tutnjajućim i hipnotizirajućim impulsima koji su omamili cijelu tu gomilu u ‘predvorju pakla’. Pa sad, jeste li na koncertu Wovenhanda, ili vam se priviđa da ste na nekom transcendentalnom putovanju u kojem ste se nenadano našli punk koncertu koji izgleda kao country koncert dok je u zraku Morrisonova vokalna mantra pomiješana s Mark E. Smithovim punk propovjedima, ili je svijest stvarala imaginarnu paralaksu iako se niste micali s jednog mjesta, bilo je sasvim svejedno.
Sam koncert bio je jedan veliki opijat, koji kad je ‘popustio svoje stege’ je pružio svakome ugodu proljetne večeri po izlasku iz Močvare, a ustajali i užegli zrak metropole koja već tjednima sopće na temperaturama iznad 30 stupnjeva, bio je poput planinskog povjetarca. Bila je to večer ispisivanja pravog značenja rocka; i bend i publika su bili u nenormalnim uvjetima, ali se do kraja u tome bili zajedno. Pa sad ako to nije jedna od definicija rocka, onda je stvarno teško reći što jest.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
