Poznati francuski svestrani glazbenik, autor soundtracka filmskog hita ‘Amelie’, sinoć je nastupio u zagrebačkoj Tvornici kulture.
Yann Tiersen je jedan od onih autora i glazbenika od kojih se pouzdano može očekivati jedino neočekivano. Njegova karijera razgranata je u tri smjera, od autorskih solo albuma, preko angažmana za filmsku glazbu, te dakako brojnih suradnji s drugim glazbenim imenima. Uz to riječ je o multiinstrumentalistu sklonom i igranju sa žanrovima. Dakle, kreativan je u polju klasičnog glazbenog izričaja kao pijanist, violinist i harmonikaš, voli se prihvatiti i električne gitare, ali i širokog spektra elektroničke opreme za elektroničku glazbu, bilo da je riječ o glazbi plesnog ili ambijentalnog karaktera.
Nimalo manje važan je i podatak kako se zaputio na trenutnu turneju, koja je po svemu daleko od dosadašnjeg poimanja uobičajenog odlaska na turneju. Tiersen naime krstari Starim kontinentom u svom kamperu tražeći iskustvo nečega što bi se moglo nazvati prisnijim doživljajem Europe, obzirom da na svojim putešestvijama bira isključivo lokalne ceste, kloneći se izuma kao što je autoput, pa čak i klasičnih kampova, po sistemu da će se uvijek naći neka dobra duša koja će mu dozvoliti da se parkira u njegovom dvorištu, što je dakako bio slučaj i prilikom dolaska u Zagreb.
Koncertni repertoar time ovisi o nizu okolnosti proživljenih na cesti i inspiraciji koja je došla s puta. Isprobava li novi materijal, iskušava li novo nadahnuće, ili će posegnuti za nekim mlađim ili starijim motivima iz svoje prijašnje poputbine ovisi od lokacije do lokacije, od kluba do kluba, od grada do grada, jer ovaj Bretonac odlučno gušta i živi po svome.
Na putovanju nije sam. S njim je njegova supruga Émilie Tiersen, umjetničkog imena Quinquis i ona je ujedno otvorila i sinoćnji zagrebački koncert pjevajući i „svirajući potenciometre i kabele“, ako bi se mogao potražiti neki novi opis za sve one koji stvaraju originalnu elektroničku glazbu. Smirena i opuštena prezentirala je svoju glazbu pretežito ambijentalnog karaktera kao što je između skladbi znala uzeti i vremena u objašnjavanju priča i događaja koji su ju nadahnjivali.
Tiersenov nastup je pak bio kombinacija dvije krajnosti; komornog klavirskog izričaja u prvom dijelu i eksperimentalnog elektroničkog izričaja u drugom – kakav se može pronaći na njegovom albumu „11 5 18 2 5 18“ iz 2022. godine.
Ne bih se mogao kladiti je li započeo s klavirskom skladbom „The Long Road“ s albuma “Portrait“ iz 2019. godine, no okosnica prvih, gotovo, sat vremena bila je u komornom piano izričaju sa spomentog album i njegovog još tamnijeg nasljednika „Kerber“ iz 2021. godine u kojem je očigledno bio sabijen sukus tog turobnog perioda u Europi.
Tom prigodom Tvornica kulture bila je poput katedrale, a ona stara priča o žamorljivoj zagrebačkoj publici ovog puta nije bila na snazi. „Šššš!“ nekog sa strane je snašao svakog pojedinca ili grupicu koji su osjećali potrebu nešto izustiti tijekom nastupa. „Šššš!“ je snašao i svakog tko je krenuo malo glasnije naručivati na šanku u dvorani, kao što je ovo bila i jedna od rijetkih prigoda kad se ispred tog istog šanka u pauzi formirao red, te nije bilo uobičajene ‘živosti’ preguravanja.
Je li stasala neka nova generacija pristojnih ljudi ili su se okupili stari koji su sa svojim uljuđenim manirima obično u manjini, teško je reći, ali sinoć je na Yann Tiersenu to bio neki drugi Zagreb – Zagreb koji nije htio propustiti niti jedan glazbenikov ton, iako isti taj glazbenik nije izvodio ništa naočigled klavirski zahtjevno, pa se ne može poreći da su njegove „etide“ imale snage držati pozornost publike. Kao da smo na tren postali neki Beč ili neka zapadnija metropola.
Prvi dio je stoga komotno mogao biti koncert sjedećeg karaktera. Naime, to je bio i prvotni prijedlog organizatora, čemu se Tiersen usprotivio. Drugi dio koncerta opravdao je tu njegovu odluku kad je glasovir zamijenio elektroničkom opremom, pa je bilo i prostora i vremena za ples. Kad je ponovno sjeo za klavir bio je to ujedno i oproštaj od publike pred kojom je zatvorio tu svoju konceptualnu glazbenu avanturu, te samo mahnuo na odlasku u backstage nakon skoro dvosatnog nastupa.
Kladio bih se da sam čuo kako je netko nekome i nakon toga u publici uputio prijekorni: „Šššš!“
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
