YB i Rolling Quartz u Boogaloou – prvi K-rock emisari u Lijepoj našoj

U sklopu međunarodnog projekta ‘Odyssey’, povezivanja hrvatske i korejske glazbene scene, u Boogaloou su u srijedu nastupila dva K-rock sastava; YB (Yoon Do-hyun Band) i Rolling Quartz.

Rolling Quartz u Boogaloou (Foto: Vedran Metelko)

Ranije ovog mjeseca hrvatski heavy metal sastav Jelusick predvođen Dinom Jelusićem nastupio u Južnoj Koreji i sudeći po statusima na društvenim mrežama tamo dobio solidnu pozornost publike i medija.

Obzirom da je je to koncertno predstavljanje urađeno u sklopu obostranog međunarodnog projekta „Odyssey“ koji uključuje i korejske sastave YB (Yoon Do-hyun Band) i Rolling Quartz, ubrzo je uslijedio i povratni poziv, odnosno predstavljanje spomenutih korejskih sastava u Hrvatskoj. YB i Rolling Quarz dobili su tako priliku nastupiti na varaždinskom Špancir Festu, sinoć u zagrebačkom Boogaloou, a čeka ih još nastup u Valpovu.

Rolling Quartz u Boogaloou (Foto: Vedran Metelko)

Dok kolovoz broji svoj posljednji tjedan i dok koncertna sezona u Zagrebu još nije službeno počela, doimalo se ambicioznim potezom pozvati dva hrvatskoj publici potpuno nepoznata benda u prostor veličine Boogalooa. Realnost je pokazala kako će prostor Malog Boogalooa biti dostatan po pitanju posjete, a malo manje dostatan po pitanju zvuka, ali o tome malo kasnije.

Novinarsku ekipu s ovog portala je zanimalo štošta; od kvalitete i izričaja spomenutih bendova, produkcijske podrške i svih ostalih detalja obzirom da je Južna Koreja glazbene supersila osvrnemo li se na K-pop koji odavno više nije fenomen, već stabilna i unosna gospodarska grana te zemlje s dalekog istoka. No K-pop je jedno, a K-rock drugo i može se reći da je potonji još uvijek u razvojnoj fazi obzirom da K-rock još uvijek nije dao jako ime za kojim će se pomamiti američka i europska publika u mjeri u kojoj se pomamila za jednim BTS-om.

Rolling Quartz u Boogaloou (Foto: Vedran Metelko)

K-pop, K-rock, u čemu je razlika? – može se netko upitati, no razlika u narativu je velika. Rock je obično reakcija na pop. Nastaje drukčije. Što bi se reklo; „na ulici“, neočekivano, neplanirano i nekontrolirano. Dugo je primjerice japanska rock scena brusila svoj zvuk i postala je uspješna tek kad je bilo jasno da takav zvuk i prvenstveno stav proizlazi od subkulturnih otpadnika i buntovnika. Ukratko, rock ne nastaje u „laboratorijskim uvjetima“. Za uspjeh K-popa dosta se navodila presudna uloga čelične discipline u posebnim kampovima u kojima su talenti vježbali pjevanje, sviranje i plesne korake. No koliko je to primjenjivo na rock?

Po onom jučer viđenom – slabo. Naime, klupska svirka uživo je prva i najvažnija faza opravdanosti postojanja nekog benda. Cijela stvar mora tu klapati bez pretjeranog uljepšavanja jer za pretjerano uljepšavanje nema prostora. Za YB i Rolling Quartz sam ovlaš prije koncerta vidio da nastupaju pred velikim auditorijima na matičnom korejskom terenu, a u Boogaloou su imali brojni staff koji se brinuo o svakom segmentu (što hrvatski bendovi vjerojatno neće doživjeti nikad), ali i pored toga kao da nitko tu nije prepoznao format u koji se treba uklopiti.

YB u Boogaloou (Foto: Vedran Metelko)

Umjesto „gole svirke“ kako i doliči klupskom prostoru i jedan i drugi koncert biti su natrpani matricama sa zbornim pjevanjima, efektima i nasnimljenim instrumentarijem da to sve zvuči über-moćno na nekim open air koncertima. Strpati toliku umjetnu grandioznost u gabarite kluba samo daje suprotan efekt; a to je da bendovi zvuče kao da ne sviraju, već da matrica sve odrađuje umjesto njih.

The Rolling Quartz su mi tu bile najproblematičnije, a i dalje se mogu okladiti da dvije gitaristice nisu pjevale prateće vokale koji su se čuli, kao što ni ono što su radile s prstima nije baš bilo sinkronizirano s onim što se čulo na van. Vizualno super izglaju te mlade glazbenice, svaki stilski detalj je usklađen, znaju kad će koja istupiti u prvi plan, kako bodriti publiku, kako se postaviti, ali kako zvuče uživo, to ne mogu garantirano reći, jer ne znam ni u kojoj mjeri je bilo uživo, jer tu vrstu „produkcijske sintetičnosti“ je teško smjestiti u live gabarite Malog Boogalooa.

YB u Boogaloou (Foto: Vedran Metelko)

Krajnji dojam je da sam gledao i slušao dizajnirani stadionski projekt koji nije predviđen za male prostore, ili koji kao da nikad nije ni krenuo iz njih zajedničkim svirkama tog kvinteta. Ne želim ulaziti u to jesu li se Rolling Quartz brusile klupski i kako je to uopće etapirano u praksi u dalekoj Koreji, no dojam je da tu lekciju nisu imale. Možda je tamo normalno da tehnologija „vozi“ koncert, ali takva „proteza“ jednostavno onemogućava razvoj rock benda, tj. to je pop strategija, a Rolling Quartz očigledno pop projekt unutar heavy metala – pa ako prođe, prođe, ionako je publika bila najsretnija kad su izvodile „Bad Romance” Lady Gage.

YB – sličan scenarij, ali su oni čini mi se više svirali, ali se pak pretjeralo s efektima na vokalu koji je na planiranim „dizalicama“ zvučao toliko moćno, kao da se kojim slučajem Ronnie James Dio digao iz groba, a svi znamo da nitko nikad nije uspio zvučati kao Ronnie James Dio osim samog Ronnieja Jamesa Dia, posebno kad u moštvu pjesama pjevač tog benda nema ni približno tu boju i snagu u vokalu. Naravno da je publika odlično reagirala na takve momente, ali stari namrgođeni roker koji piše ove retke ne voli fejkanje.

YB u Boogaloou (Foto: Vedran Metelko)

Uz to, teško mi je uopće izvući neku nit i napisati kako YB uistinu zvuče jer su im pjesme previše rascjepkane u mnoštvo žanrovskih minijatura, ali to nije „skladno ludilo“ kakvo me onomad zapljusnulo kad sam po prvi put vidio System Of A Down prije nego li su postali planetarno popularni. Stekao sam sliku da je YB bend koji želi dokazati da suvereno vlada svakim stilom u metalu, što je opet ona karakteristika koje se bendovi trebaju riješiti još u demo fazi.

Uglavnom čudan osjećaj – kao da sam bio na nekoj prezentaciji proizvoda, a ne na rock koncertu.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izdvojeno

Idi na Vrh
X