Redoviti čitatelji ovog portala vjerojatno su se susreli s tekstovima u kojima sam pljuvao rock i alter bendove koji su u određenom trenutku svojih karijera odbacili gitare i prihvatili se sintesajzera te zvuk s početaka odveli u predvidljive i puno nezanimljivije synth-pop/dark wave smjerove. Jedna od rijetkih iznimaka u tom pravilu je njujorška trojka Yeah Yeah Yeahs, čiji novi, devet godina iščekivani album ‘Cool It Down’ možemo smatrati i njihovim konačnim iskorakom u pop vode.
Od najranijih dana, Karen O, Nicka Zinnera i Briana Chasea doživljavao sam kao bend koji u malom prstu ima bogatu glazbenu povijest Velike Jabuke i koji je istu tu povijest, bez pretjeranog oslanjanja na uzore, sposoban ugraditi u vlastiti izričaj. Prvijenac „Fever To Tell“ tako je dosta dugovao no waveu i sastavima poput Bush Tetras, brojnim projektima Lydie Lunch pa čak i Sonic Youthu u trenucima kada bi se mikrofona uhvatila Kim Gordon, no u kasnijoj fazi karijere, posebno na ploči „It’s Blitz“, sve očitija bila je njihova fascinacija manje poznatim njujorškim kultovima, ponajprije mutant discom što ih je, pak, približilo genijalnom Jamesu Murphyju i njegovom LCD Soundsystemu.
U novih osam pjesama napravili su i najveći glazbeni otklon od muzičkog nasljeđa svog grada, pri čemu ih od ostalih synth revivalista današnjice razdvajaju dvije vrlo bitne stvari. Prva je što su u istraživanjima i proučavanjima tog žanra zagrebli puno dublje od uobičajenih Depeche Mode/Pet Shop Boys/Gary Numan utjecaja, a druga da pritom ipak nisu do kraja umanjili ulogu i važnost originalnog instrumentarija, odnosno Chaseovog bubnja i Zinnerove gitare.
Fenomenalno otvaranje „Spitting Off the Edge of the World“, primjerice, usred gustih naslaga klavijatura sadrži i fuzzirani Nickov solo, dok u „Fleez“ počast dance-punk pionirkama ESG osim glazbeno odaju i stihom ‘that’s where we dance to ESG’. „Lovebomb“ djeluje kao potomak slavne „Je t’aime moi non plus’ Jane Birkin i Sergea Gainsbourga u kojem Karen prate nekadašnji eksperimenti britanskih Art Of Noise, „Wolf“ poput nečega iz repertoara Róisín Murphy, a „Burning“ u čitav taj koktel ubacuje čak i Motown ikone The Four Tops.
Nakon toga, međutim, slijedi određeni pad kvalitete pa „Blacktopu“ nedostaje jači refren ili nešto drugo što bi pjesmu dovelo do vrhunca, „Different Today“ nije baš najsretniji podsjetnik na europsku electro-pop školu osamdesetih, dok minuta i pol poezije zvana „Mars“ ni u kom slučaju nije dovoljno jaka i upečatljiva završnica albuma, usprkos jednostavnim, ali lijepim stihovima u kojima u društvu sina promatra ocean. Ova poetska minijatura svojevrsno je zatvaranje kruga i odgovor na uvodnu „Spitting Off the Edge of the World“ u kojoj mu se ispričava na svemu što smo napravili svijetu.
S obzirom na slabiju drugu polovicu, kao i na kratko trajanje od svega tridesetak minuta, „Cool It Down“ mogao bi biti tek prvo poglavlje nove kreativne faze Yeah Yeah Yeahs. Valjda iduće nećemo morati čekati devet godina.
Ocjena: 7/10
(Secretly Canadian, 2022.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
