Zanimljiv glazbeni spoj Indije i britanskog otoka ponudilo je fusion društvance James Yorkston, Jon Thorne i Suhail Yusuf Khan.
Priča iz glazbene povijesti kaže kako je sarangi tradicionalni indijski instrument kratkog vrata kojeg je proslavio Ustad Sabri Khan. Njegov unuk Suhail Yusuf Khan odlučio je s istim intsrumentom eksperimentirati u sklopu fusion jazz sastava kojeg pored njega čine škotski kantautor i gitarist James Yorkston, i kontrabasist Jon Thorne.
Album „Everything Sacred“ koliko u sebi ima indijskog duhovnog meditativnog štiha, toliko otvara vrata sarangiju u područje škotskog folka, bluesa, pa čak i kombinaciji s klasičnim vokalnim jazz scatom. Uvodna „Knochentanz“ improvizacijski struji indijskim zvučnim podnebljem, otpuštajući emotivni smiraj slušatelju. U neku ruku ta skladba je svojevrsna ironija spram svog njemačkog naziva koji bi se doslovce moga prevesti kao „Ples kosti“.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=xUTqety8nR8[/youtube]
Već druga pjesma „Little Black Buzzer“ obrada je Ivora Cutlera, pokojnog škotskog poete i glazbenika u kojoj se instrumentalnom triju pridružuje pjevačica Lisa O’Neil i s tom pjesmom se uspostavlja glazbena osovina Velika Britanija-Indija koja se učvršćuje sjetnom „Song For Thirza“, engleske folk kantuatorice Lal Waterson. U dvije spomenute pjesme, osim vokala, u prvom planu je akustična gitara, da bi u izvrsnoj jazz interpretaciji, koju potpisuje okupljeni trio, „Vachaspati / Kaavya“ sarangi ‘ predivno zaplesao’ s kontrabasom otvarajući tako Thorneovu isposničku poemu „Everything Sacred“ u kojoj je pored njega zapjevao i Khan na indijskom jeziku.
„Sufi Song“ možda donosi najbolji duende na ovom albumu, katarza prema kojoj streme glazbenici gotovo je opipljiva, Khan tek u njoj, osim što je majstor sarangija, pokazuje da je i majstor indijske žalopojke, dok ga Thorne slijedu u stopu razuzdanim udarcima po kontrabasu u tom glazbenom orgazmu od sedam i pol minuta. „Broken Wave (A Blues For Doogie)“ nakon nje možda i previše kontrastno donosi sjetu, iako je s druge strane solidan zvučni par s posljednjom „Blues Jumped The Goose“, čime je, kad se stvar sagleda iz kuta cjeline albuma, Zapad u minutaži uzeo primat Istoku, ali pored toga Istok je ipak ponudio snažniji emotivni moment. No, glazba nipošto ne bi trebala biti politika, što ovdje nije ni namjera autora ovih redaka, tj. buditi neke konfrontacije između Zapada i Istoka koje su nažalost ovih dana sve više počele uzimati primat u našim životima.
U glazbi je, kako lijepo sugerira i sam naslov ovog albuma: sve sveto.
Ocjena: 7/10
(Domino / Dancing Bear, 2016.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
