Danas je na šibenskom Baldekinu svečano otkriven spomenik Draženu Petroviću, djelo akademskog kipara Kažimira Hraste. Na njegov rođendan, 18 godina nakon pogibije i 28 godina nakon osvajanja prvenstva Jugoslavije sa Šibenkom, Dražen se konačno vratio u rodni grad.
Šibenik ima puno razloga biti ponosan grad. Dražen Petrović mu je uz ponos darovao i trenutke nezaboravne sreće. Nisu svi voljeli košarku, ali svi su voljeli Dražena; njegov dugi korak po obaveznoj svakodnevnoj relaciji od Primove radnje do Radio Šibenika, njegov široki bijeli osmijeh, njegovu smiješnu kovrčavu kosu, njegovu mladost. Šibenik je disao uz Dražena, živio s njim, oživio, postao bitan, euforičan… sretan.
I bez ona dva slobodna bacanja u finalu protiv Bosne, i bez onih 39 ubačenih koševa na toj slavnoj i nesretnoj utakmici u travnju ’83., Dražen bi u srcima prepunih tribina bio div s Baldekina. Ipak, ta dva pogođena, nepravdom izbrisana koša učinila su da iz dvorane izađe na ramenima publike, a s tih se visina do danas nije spustio. Bilo je kasnije Cibone i Reala, Blazersa i Netsa, ali za Šibenčane Dražen nikad nije skinuo svoj narančasti dres s četvorkom na leđima.
Ako je istina da se prva ljubav nikada ne zaboravlja, onda je Šibenik ostao u meni od prvih dana. Teško je zaboraviti te prve dane, sve one sate koje sam proveo na parketu. Lopta, koš i ja. Šibenik je odredio moju karijeru i pokazao put. I to je priča koja nema kraja. Tako je govorio kada je odlazio. Za cijeli svijet veliki, za Šibenčane zauvijek njihov Mali.
U srebrnoj viziji Kažimira Hraste, Dražen se konačno vratio na Baldekin. Vratio se u prve dane, vratio se na klupu koju je napustio već s petnaest godina, vodeći Šibenku prema danima slave. Vratio se na prve treninge kada je Aci dodavao loptu, kada su odjeci njegovih šutiranja dvoranom odzvanjali do kasno u noć, kada je ujutro prije škole svraćao pogoditi još koje slobodno. Bio je radišan, uporan, neumoran, stalno na Baldekinu. Sada je opet tu. Doma.
Govore li turistički vodiči svojim grupama, kad se odmaknu od Katedrale, da se nalaze u gradu košarkaškog Mozarta? U gradu igrača koji je Šibenku dva puta doveo u finale Kupa Radivoja Koraća, s Cibonom tri puta osvajao vrh Europe, s reprezentacijom bivše države harao svjetskim dvoranama, Hrvatsku doveo do legendarnog srebra u Barceloni, Houston Rocketsima ‘uvalio’ 44 koša, zadavao probleme Michaelu Jordanu… Ne govore? Trebali bi…
Je li nas Dražen zbilja napustio? Teško da taj dan, taj tragični trenutak, taj 7. lipanj 1993., kada su se u očima svih Šibenčana caklile suze, može odnijeti i njegovu nepodnošljivu lakoću driblinga, njegovo sigurno ciljanje koša, njegov dugačak korak preko Poljane, njegovu siluetu po gradskim ulicama. Ne, nije nas napustio, zauvijek je ostao tu.
Lipovac ga je smjestio u Lausanni uz Ženevsko jezero, Amerikanci su ga primili u kuću slavnih, pred Draženovim domom u Zagrebu ovjekovječen je u svom savršenom skok-šutu. Hrastino djelo vraća ga na Baldekin, u njegov Krešimirov grad. Draženov grad. Tamo gdje je sve počelo i gdje za Šibenčane nije nikad završilo.
———————————
Završnica legendarne finalne utakmice između Šibenke i Bosne 1983. godine. Dražen je s dva slobodna bacanja donio u Šibenik naslov prvaka Jugoslavije, titula je 16 sati kasnije, za zelenim stolom, dodijeljena Bosni: [youtube]http://www.youtube.com/watch?v=jlzaWqeiLsE[/youtube]
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
