Zakon br. 42: Pivo vam možda učini novi TBF manje dosadnim

Svi očekivani sastojci su tu, ali fitilj albuma ‘Pistaccio Metallic’ je iz nekog razloga dogorio prije eksplozije. Nudi inspirativne trenutke, ali završni udarac uvijek nekako izmiče.

TBF 'Pistaccio Metallic'

Istinita priča kaže da je mladi liječnik iz Praga prije nekoliko godina završio na koncertu Hladnog piva, gdje je jedva dočekao probati naše najprodavanije domaće pivo. Iskusni ljubitelj piva, naviknut na profinjene češke gutljaje, ipak nije imao dovoljno otporan želudac na ono što ga je snašlo u Boćarskom domu. Kako je ušlo tako je i izašlo, i vjerujem da mu više nije palo na pamet eksperimentirati s proizvodima neprovjerenih pivovara. Toliko o tome da je „prirodno piti“ pivo čije „zakone“ zadnjih godina propagira i Mladen Badovinac, najvidljiviji član grupe The Beat Fleet, koja je „Šarenim artiklom“ prije sedam, osam godina udarila temelje antikonzumerističke glazbene podvrste, u kojoj je TBF prijestolje dijelio s Hladnim pivom.

Zakon br. 50: Maxon je u stečaju. TBF-ovci znaju koja su vrata sebi zatvorili, pa je zajebancija sa šopingholičarima i šarenim artiklima prestala već na „Galeriji Tutnplok“, a nema je ni na „Pistaccio Metallicu“. No, onima kojima još nije jasno što je Mladenu sve to trebalo, sad smetaju i stihovi u kojima se izruguje s etiketama „made in China“ ili „širokim osmijesima i vedrim pogledima na ekranima“ u uvodnom „Tragičnom junaku“. Što ćete, povjerenje ima nezgodan običaj da mu ne treba puno da potone u licemjerje, pa čak i u detaljima koji ne pružaju objektivan razlog za to. Ugled je okaljan, ma koliko god TBF-ova popularnost rasla. Jer što ćemo danas sa sarkastičnim stihovima: „Samo gledaj u ekrane, magazine i reklame / Samo kupuj, samo troši, tko ne troši taj je loši / Samo troši, samo kupi, ko ne kupi taj je glupi“ iz „Masovne hipnoze“? Istekao im je rok trajanja, Maxon Universal je otišao u stečaj.

Zakon br. 77: Pucanj u prazno. No, da ne bi bilo da su se TBF-ovci „prodali“, pa da sad odjednom zbog toga više ne valjaju, ima se tu još toga za reći… Ukratko, „Pistaccio Metallic“ jednostavno nije dovoljno artikuliran, žestok, izravan niti uzbudljiv album. Barem ne onoliko koliko su nas brbljavi Splićani navikli. Možda smo mi, njihova publika, sad već i razmaženi kad su oni u pitanju, no još jedna lamentacija o tome kako političari lažu („Spin doktor“), jednokratni vicevi na temu seksa („Veseljko“) i autoceste („Dalmatino“) nisu nešto pred čim ćemo ničice padati na koljena. Tu je i odgojno-obrazovna pjesma o sidi „Pozitivan stav“, koja ipak ima onaj kvartovski šarm u kojem je TBF uvijek bio jak.

Zakon br. 96: Povratak u Split. „Pistaccio Metallic“ je najsplitskiji album TBF-a još od slavnog prvijenca. Osim što nas u ploču uvode prepoznatljivi glasovi iz „Malog mista“, ekipa koja je svoje odrastanje izrecitirala u antologijskoj „ST stanje uma“, sada sa zrelijih pozicija opisuje apokaliptičnu gradsku svakodnevicu u „Grad spava“, u kojoj je Saša Antić opravdao titulu našeg najboljeg storytellera, dok je u „Vragu“ također sasvim uspješno opisao devijacije na lokalnoj političko-ekonomskoj sceni. Odlično posloženo, pametno i istinito, ali – opet – u aranžmanskom i glazbenom smislu, nedovoljno uzbudljivo. U ovim se skladbama možda i najbolje očituje činjenica da je cijeli album negdje između napaljenog i huškačkog „Maxona“ i genijalno aranžiranog i odsviranog „Tutnploka“. Dojam ovog za skladanje potpuno netalentiranog novinara je da pjesme nisu izvučene do kraja, polurealizirane. Ni ‘vamo ni tamo, reklo bi se.

Zakon br. 109: Ne znamo tko smo, niti kuda idemo. The Beat Fleet uvijek je volio raspredati o smislu života. S obzirom da je Antić očito dobro upućen u urotničke planove o mikročipiranju, tihoj tiraniji i porobljavanju te o maglovitoj materijalnoj stvarnosti i moćima prirode, „San“ i „Uspavanka“ su pjesme koje bismo mogli svrstati u budnice ovog albuma, premda se ne radi o distorziranom izvikivanju parola. Smireno, lagano i bez katarze, ove su skladbe tekstualno najintrigantnije, zanimljive i stoga im dajemo status glavnih aduta „Pistaccio Metallica“ iz drugog plana.

Zakon br. 162: Samo je jedna mater. Ipak, prvi singl „Mater“ ostao je, nakon podrobnog preslušavanja jedanaest novih pjesama, najjači trenutak albuma. Svi ste je čuli, svi je znate – zarazni refren, vječni stih s lijekom i jugom, jezik ulice i udarnički ritam. Na tom tragu je i „Uvik kontra“, adrenalinski, plesan i repetitivan komad, koji bi se trebao istaknuti kao jedan od nosećih stupova predstojećih koncertnih promocija.

Zakon br. 201: Utjehe nema u vodi. Kad bi trebalo ovaj album okarakterizirati jednom riječju, nakon svega što smo čuli od TBF-a i svih njihovih koncerata koji su ostali duboko u pamćenju, odabir bi pao na – dosadno. Pretjerujem? Možda. Trebalo bi probati nakon kojeg piva…

Ocjena: 6/10

(Dallas Records, 2011.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X