Osvrćemo se na detalj za koji vjerujemo da je mnogima promaknuo, kao što moramo priznati da nas je Severina podsjetila na jedan bitan album Marilyna Mansona.
“Nažalost, upoznala sam tog Škoru. U poznoj mladosti silno je htio postati panonski mornar, ali zaboravio je da postoji Balašević, pa se plan izjalovio. Bez obzira što je bio uzorni omladinac u ‘ono doba’, kažu upućeni. Onda je došao rat.
Dok su žene u Hrvatskoj i Bosni u vihoru rata doživjele najveća poniženja koje žensko tijelo može doživjeti, silovanja, njegov ratni put se sastojao u avionskoj karti u jednom smjeru. Iz domovine u Ameriku.
Vratio se u ravnicu koju su mu neki drugi obranili i odlučio postati direktor diskografske kuće Orfej. Koja je, zamislite, nakon njega propala. Onda se onako simpatičan i šaljiv uvalio u Croatia Records, čije je zemljište sada u posjedu pogrebnog poduzeća i rasprodano. Čujem, sad ima i puste vinograde i udjele u raznim firmama. Kako je došao do parkirališta kraj jedne bolnice, koje je masno naplaćivao, nitko ne zna. Samo znamo da ga je prodao. Jer sad se ozbiljnije bacio na politiku. Prvo je htio postati predsjednik i neslavno propao, a nije prošlo ni pola godine – već bi bio premijer. I sada kandidat Škoro ima jedan poseban predmet interesa. Ne ekonomski rast i bolji život za sve. O ne, njegov interes je žensko tijelo.
Maternica mu je posebno zanimljiva. Pa su mu žene počele pokazivati srednji prst, druge su mu prstima pokazale rogove. Onda je Škoro političar zaprijetio da, kad dođe na vlast, će oni koji mašu tim prstima dobiti po istima. Poslije se pravdao da je mislio na političare. Ali ženama se nije ispričao. Škoro kandidat očito ne razumije koncept slobode, ljudskih i ženskih prava, demokratskog društva. Vjerojatno mu nitko nije objasnio da je “Sluškinjina priča” samo SF roman i serija. Hvala Bogu.
Pravda i isprika za svaku silovanu ženu, djevojčicu i naše bake!”
Glasi tako Facebook post Severine Vučković kojim raskrinkava tzv. “ratni put” notornog desničara Miroslava Škore čije su skandalozne izjave vezane za ženska prava izazvale ujedinjenu promptnu reakciju žena iz javnosti iz najšireg političkog i aktivističkog spektra, računajući tu čak i bivšu predsjednicu države Kolindu Grabar Kitarović. Severinin post može se tako protumačiti i kao možda najbolniji čavao zakucan u lijes političke kandidature Miroslava Škore – daleko jačeg efekta i od podignutog srednjeg prsta bivše predsjednice, jer ako ćemo o popularnosti, nije Škoro davno dobio nadimak “Nacionale”, već Severina.
Severina se u svom postu vješto poigrala vizualnim motivom popularne distopijske televizijske serije “Sluškinjina priča” u kojoj se upravo problematizira uloga žene u notornom klerikalno-fašističkom društvenom uređenju nastalim na ruševinama Sjedinjenih američkih država. I tu je većini jasno da je tim motivom odaslana jasna poruka Škori i njegovom Domovinskom pokretu, jer sudeći po izjavama čelnog čovjeka u tek započetoj predizbornoj kampanji nije teško zaključiti da se ženama ne piše dobro ako oni dođu ili sudjeluju u vlasti.
No tu je zanimljiv i još jedan drugi detalj koji je promaknuo brojnim medijima koji su prenijeli Severinin post, a tiče se tzv. ‘hashtag zone’. Naime jasni su hashtagovi: #NikadPremijer, #NeDirajteMiMaternicu, #NePlasiteNas, #MiNismoInkubatori, #Severina, ali #IWasntBornWithEnoughMiddleFingers nije samo to što piše (Nisam se rodio/rodila s dovoljno srednjih prstiju – eng. pr.), već tu Severina jasno asocira na nešto drugo.
To drugo je najpoznatiji američki šok-roker Marilyn Manson, dok je “I Wasn’t Born With Enough Middle Fingers” stih iz pjesme “Irresponsible Hate Anthem” (“Himna neodgovorne mržnje”) prvi put objavljene na albumu “Antichrist Superstar” u jesen 1996. godine. Riječ je o pjesmi “petlji” koja se istovremeno može doživjeti i kao prva i posljednja pjesma, ako se preslušavanje albuma stavi u loop, tj. “Irresponsible Hate Anthem” u kombinaciji sa skrivenom posljednjom “Track 99” donosi kombinaciju stihova: “Kad patiš, znaj da sam te izdao” i “I sva djeca pjevaju:” Mrzimo ljubav, volimo mržnju.”
“Antichrist Superstar” žanrovski spada u industrial metal, i taj album je Manson podijelio u tri poglavlja: “The Heirophant”, “Inauguration of the Worm”, and “Disintegrator Rising”. U posljednjem dijelu središnji lik te konceptualne priče se pretvara u “Antikrista superzvijezdu”, točnije: populističkog demagoga čije motivacije nadilaze svaki zamislivi smisao morala. Po Mansonu, riječ je o nihilisti zgroženim ljudskom vrstom i koji s pozicije moći inicira genocidno istrebljenje ljudske vrste i na kraju uništava cijeli planet. Kao što je kazano, album je cikličan, s time da se sekunde otvaranja i zatvaranja sastoje od izobličene (distorzirane) fraze „Kad patiš, znaj da sam te izdao“.
Tri poglavlja albuma “Antichrist Superstar” jasno ukazuju na mnoge diktatorske biografije. Prvo poglavlje nosi naziv “The Heirophant” tj. hijerofant (grč.). Hijerofant je u antičkoj Grčkoj bio jedan od najuglednijih svećenika i upravljao obredima Eleuzinskih misterija.
Eleuzinske misterije su bile inicijanske ceremonije koje su se svake godine održavale među poklonicama kulta grčkih boginja Demetre i Perzefone u Eleuzini. Predstavljaju najpoznatiji i najvažniji od svih misterijskih kultova u antici. Taj je misterijski kult trajao dvije tisuće godina, a kasnije je prihvaćen i u antičkom Rimu. Obredi, ceremonije kao i sama vjerovanja kulta su održavana tajnima, a za inicijaciju se vjerovalo kako poklonika spaja s bogovima, donosi mu božanske moći i nagrade u zagrobnom životu, a neki znanstvenici vjeruju da su Eleuzinske misterije uključivale konzumaciju psihodeličnih tvari.
Konkretno, hijerofant poglavlje kod Mansona predstavlja inicijaciju budućeg Antikrista u tajnom obredu, a ne treba previše pričati o tome koliku ulogu imaju tajna društva i mistični obredi u današnjim teorijama globalne zavjere. Drugo poglavlje “Inauguration of the Worm” tj. “Inauguracija crva” jasno ukazuje na ključnu fazu. Nije Manson bez razloga uzeo riječ “crv”, koja ujedno među ljudima predstavlja najmizerniju karakternu osobinu koja se nekome može dati. Crv u isto vrijeme predstavlja svojevrsnu fazu nevidljivosti prije transformacije crva u nekog drugog (opasnijeg) kukca (po Mansonu je Antikrist personifikacija za ultimativnu štetočinu, kojem istovremeno ukida ljudske osobine). Crv je također i sinonim za nevidljivo neprijateljsko i izdajničko rovarenje, a činjenica je da obzirom na svoju građu ne postoji biće na ovom planetu koje ima moćniju čeljust od crva. Ako se vratimo na karakternu osobinu, Manson ju je u drugom poglavlju dotičnog albuma utkao gotovo jedva čujnu i zakrabuljenu raznim efektima za glas, a ona repetitivno ponavlja: “I wish I had balls” (Želio bih imati muda – eng. pr.) Dakle, kukavičluk kao dominantna karakteristika tu izlazi u prvi plan i upravo je taj kukavičluk nešto iz čega se kasnije razvije populistički demagog čije motivacije nadilaze svaki zamislivi smisao morala, tj. netko tko ustvari mrzi ljudsku populaciju iznad koje se prijeteće izdigao. Nakon toga dolazi “uspon dezintegratora društva”.
“Antichrist Superstar” bio je album kojim se Marilyn Manson probio na scenu i koji je prihvatila i kritika i publika krajem 1996. i početkom 1997. godine. Bila je to ujedno i jedna prvih glazbenih konceptualnih priča u krilu heavy metala koja u mistiku utkala društveno-političke momente i obojila ih Nietzscheovim nihilizmom. Politička reakcija u Americi nije izostala. Posebno je Manson bio na udaru Republikanaca pod egidom “utjecaja nasilne glazbe na mladež”. Dakako, za američke desničare Manson je bio taj Antikrist Superstar. Nije on bio umjetnik koji upozorava na zlo. Lakše je bilo umjetnika proglasiti zlom. Vrijednost albuma, u smislu svojevrsnog djela predskazanja, skočila je 2000. godine kad je u predsjedničkoj izbornoj utrci s manje osvojenih glasova za 43. američkog predsjednika inauguriran George W. Bush. Ostatak je, složit ćemo se, povijest.
Također, trebali bi se složiti da Severinin hashtag #IWasntBornWithEnoughMiddleFingers definitivno ide u tom smjeru, ako se preslika na biografiju i javne istupe kandidata Domovinskog pokreta. Imamo li tu posla s nekim čija mantra bi se mogla svesti na: “Želio bih imati muda”? Sjetimo se samo predsjedničkog televizijskog suočavanja s nedavnih predsjedničkih izbora. Imamo li tu posla s nekim tko bi mogao postati hrvatski “Antikrist Superstar”, ako sudimo po izjavama da će žene koje dižu srednji prst u obranu prava na svoje tijelo i svoj život “dobiti po istim tim prstima” s eventualnim dolasku “Domovinaca” na vlast? Jesmo li ikad u ovog našoj kratkoj povijesti demokracije imali parlamentarnog kandidata koji fizičkim nasiljem prijeti svom narodu? Na koncu, jesmo li u društvenom smislu stvorili preduvjete za dolazak hrvatskog Antikrist Superstara, obzirom da sudeći po ispadima navijačkih grupa i brojnih fašističkih natpisa po zidovima možemo upotrijebiti Mansonov stih: “I sva djeca pjevaju:” Mrzimo ljubav, volimo mržnju.”?
No s tim stihom u kombinaciji ide i stih: “„Kad patiš, znaj da sam te izdao“.
Za one koji ne znaju o čemu govori “Himna neodgovorne mržnje”, donosimo njen tekst na kraju:
Irresponsible Hate Anthem
(Marilyn Manson)
All the children say
We hate love
We love hate
I am so all-american, I’d sell you suicide
I am totalitarian, I’ve got abortions in my eyes
I hate the hater, I’d rape the raper
I am the animal, who will not be himself
Fuck it
Fuck it
Fuck it
Fuck it
Hey victim, should I black your eyes again?
Hey victim, you were the one who put the stick in my hand
I am the ism, my hate’s a prism
Let’s just kill everyone and let your God sort them out
Fuck it
Fuck it
Fuck it
Fuck it
Everybody’s someone else’s nigger
I know you are so am I
I wasn’t born with enough middle fingers
I don’t need to choose a side
I better, better, better, better not say this
Better, better, better, better not tell
Better, better, better, better not say this
Better, better, better, better not tell
I hate…