Outlook je definitvno festival mlade i vrlo mlade publike. To samo po sebi znači i strane publike, budući da bi naše mlađe naraštaje u tolikom broju na jednom mjestu mogle okupiti vjerojatno tek neke trap cajkaške bakanalije.
Nakon što je desetak godina svake večeri uveseljavao tisuće i tisuće posjetitelja, ponajviše britanskih gostiju, u tvrđavi Punta Christo pored Pule, Outlook je jedan od nekoliko festivala koji su novu lokaciju pronašli na otoku Murteru, točnije na ulazu u Tisno gdje je The Garden Resort pretvoren u pravi mali festivalski grad u kojem se na svakom koraku slavi mladost, energija i sound system kultura. Još lani predstavljen je novi koncept festivala preimenovanog u Outlook Origins, signalizirajući povratak korijenima iz kojih je tijekom godina prerastao u neizostavnu ljetnu postaju za ljubitelje partija. Smanjenjem kapaciteta stvoreno je intimnije ozračje, ali po svemu sudeći razina zabave i kvalitete nisu zbog toga dovedene u pitanje.
Ekipa našeg portala spustila se u Tisno svjedočiti završnoj večeri festivala koja se održala u ponedjeljak. U Garden Resortu se uz zvuk glazbe “čila” već od popodnevnih sati, a i sam koncertni program započinje prilično rano za standarde manifestacija koje uključuju elektronsku glazbu. Zadnje večeri otvorile su ga domaće snage Kali Fat Dub čiji je set na glavnoj pozornici započeo još za dana u 19:30 sati. Prvi nastup večeri koji je privukao izrazit interes okupljenih bio je onaj jamajkanske DJ veteranke Sister Nancy koja je s Legal Shot Soundom razvalila najatraktivniju koncertnu lokaciju festivala Beach Stage koji se smjestio na sam rub uvale uz more. Nakon nje na istoj lokaciji Mungos Hi Fi zvučali su nešto mekše, ugodno i opušteno dok su se za eksplozivno finale pobrinuli izvrsni Numa Crew iz Firence.
Ništa manje zabavno, čak možda i žešće i rasplesanije bilo je u masliniku na tzv. Olive Grove stageu gdje su jedan od boljih nastupa ranijeg djela večeri odradili Sully & Blackeye. Čini se kako su upravo nastupi na glavnoj pozornici donijeli nekako najmanje uzbuđenja, pa tako ni neka razvikanija imena kao što je primjerice ono producenta i DJ-a Male nisu postigla bolje reakcije od onih na neke manje izvođače s drugih pozornica. Iznimka je tu svakako slavni britanski glazbenik Kevin Martin poznatiji pod umjetničkim imenom The Bug. Njegov zvuk potpuno je različit od pozitivne glazbene vibre koja prevladava festivalom – mračan, bučan i zlokoban dubstep koji povremno zalazi i u domenu industriala. Bilo je neobično vidjeti da jedan od glavnih headlinera svojim setom rastjeruje neke mlađe u publici koji su samo htjeli plesati, ali The Bug je privukao neke druge kojima je kvaliteta glazbe presudan čimbenik.
Outlook je definitvno festival mlade i vrlo mlade publike. To samo po sebi znači i strane publike, budući da bi naše mlađe naraštaje u tolikom broju na jednom mjestu mogle okupiti vjerojatno tek neke trap cajkaške bakanalije. Naše društvo od nekoliko osoba u ranim četrdesetima na Outlooku je djelovalo poput kakvog vijeća staraca. Opisao sam to otprilike ovako: “Nikad u životu nisam bio okružen s toliko mladih i prekrasnih ljudi i nikad se nisam osjećao starije, deblje i istrošenije.” Činjenica je da The Garden Resort i Outlook Origins imaju kapacitet za prihvaćanje barem kojih petsto do tisuću posjetitelja više i ako se situacija u skorijoj budućnosti stabilizira i takve brojke postanu zamislive, onda ćemo definitivno moći pričati o jednom ponovno superuspješnom festivalu.