Posjetili smo festival Ljeto na Zagrebačkom velesajmu.
Ako postoji na hrvatskoj glazbenoj sceni žena čiji put ne da nije bio posut ružama, već ga je morala sama prokopati i trasirati uz brojne nedaće i prepreke, to je Zdenka Kovačiček. U glazbi je doslovce od svoje tinejdžerske dobi kad je s Nadom Žitnik zapjevala u duu Hani, a kasnije je desetljećima ostavljala prepoznatljiv trag u širokom stilskom rasponu od rocka, jazza, bluesa, popa, kao što je definitivno kao ex-Yu pionirka elektroničkog zvuka u suradnji s pokojnim Igorom Savinom dobacila najdalje od svih elektroničara s ovih prostora kad se uzme u obzir da je njena i Savinova pjesma „Elektra“ iz 1978. bila glavna glazbena tema koju je pokojni Karl Lagerfeld odabrao za Chanellovo zatvaranje pariškog tjedna mode 2017. godine.
Njena pjesma „Frka“ je nakon obrade od strane grupe Nipplepeople potvrdila status modernog evergrina, kao što ni blues balada „Žena za sva vremena“ nikad to nije prestala biti, dok će u svijetu teatra na ovim prostorima biti upamćena kao jedina koja je uspješno iznjedrila ulogu i pjesme legendarne Janis Joplin.
No pored svega toga njena diskografija je razbarušena na sve strane, kao što je javna tajna da je Jugoton nikad nije volio iz razloga što se nije dala „formatirati“ u pjevačicu sa stalnim pratećim sastavom i više-manje nepromijenjivom zvučnom slikom.
Tragedija naših prostora leži i u tome da je Zdenka kojim slučajem muškarac, onda bi se pričalo o nemirnom eksperimentalnom duhu stalno raspoloženom za ulaske u nepoznato, a još je veća tragedija da joj se to vizionarstvo amputira i dan danas, uz opasku da je ona „samo“ dobra pjevačica. No, eto, ta „samo“ dobra pjevačica je fakt i dalje unatoč svemu i na, usuđujem se reći, najpošteniji način glazbeničkog života, a to je da joj nimalo nije ispod časti nastupati na festivalu koji prvenstveno služi za predstavljanje mladih bendova, te da i tamo briljira jer je dala sve od sebe i iznova mladoj i rasplesanoj publici (tj. nekim novim klincima) dokazala uživo rang u kojem se nalazi i to u devetom desetljeću svog života.
Sinoć se to dogodilo na Zagrebačkom velesajmu u sklopu desetodnevnog festivala Ljeto na Zagrebačkom velesajmu koji je lani krenuo kao svojevrsni eksperiment na kojem je nastupilo čak 250 izvođača. Ove godine je pak spomenuti festival ušao u profesionalnije, time i bolje, gabarite u kojima tijekom jedne večeri nastupa oko 5-6 mladih izvođača dok je headliner neko jače domaće ime. Devetog dana LJNZV-a je ta hedlajnerska uloga pripali Zdenki Kovačiček i pratećem joj Green House Bandu koji broji 10 glazbenika među kojima su neki iz puhačke sekcije ujedno i članovi Jazz orkestra HRT-a.
Zdenka je nastup predstavila kao svojevrsni 40+40 gig; prvi dio je nosio pjesme recentnog opusa, a drugi klasike s istaknutim Janis Joplin segmentom u kojem su se našle „Try“, „Me And Bobby McGee“, „Mercedes Benz“ i „Summertime“. Green House Band bio je siguran i uigran, te je stilski bez problema nosio Stax & Motown rhyth and blues narativ, bio zaigran s improvizacijama, kao što je skinuo vudstokovski aranžman pjesme „Summertime“, pa se bez nekog opreznog odmaka može zdravo za gotovo uzeti Zdenkina izjava „da je konačno pronašla bend po svojoj mjeri“.
Nek’ mi se ne zamjeri, meni je to u tom trenutku izgledalo kao nešto što bih okarakterizira riječima: „koncert Tine Turner u Mrduši donjoj“, što zbog ambijenta Zagrebačkog velesajma noću u kojem se osjećate nekako sami i izolirani iako ste u metropoli, što zbog šarolike i neprofilirane publike koja je došla na besplatni festivalski gig. No ta „Mrduša donja“ je sjajno reagirala, kao što je u produkcijskom smislu dizanja letvice kvalitete nastup Kovačiček s raskošnom pratnjom odlično došao kao dobra podloga kovanja novih planova Glazbene kuće na Velesajmu (tj. glazbene udruge koja je entuzijastički sve i pokrenula).
Od ostalih sastava koji su nastupili te, devete, večeri izdvojio bih Balkan Funk Experiment, što zbog pjevanja na materinjem jeziku kroz koji se razaznavao svojevrsni harmsovki apsurdan karakter tekstova, što zbog dvostrukog frontmenovskog pjevačkog angažmana trubača Roka i gitariste Mihe. Nešto novo i začudno, stilski zaigrano i puno ritma, taman kako volim.
Drniški sastav Morlak ima dobrog pjevača, ali previše obrada na repertoaru za moj ukus. Zagrebačka grupa Ectratis, koja je 2021. na jednoj svojoj pjesmi ugostila Ninu Romić, imat će još posla za istesati, prorijediti i učiniti egzaktnijim funk ritam kojem teže, dok za hard rokere Kal’s Penny mogu čak reći da su bili i više nego solidni.
Možda još treba dodati da je festival također imao i razne radionice koje su se odvijale paralelno u Glazbenoj kući, ali nisu bile nužno vezane za glazbu, pa se i tu radilo na tome da i po tom dijelu Zagrebačko velesajma mingla ekipa različitih afiniteta.
Za zaključak samo mogu reći da je Ljeto na Zagrebačkom velesajmu svakako jedna dobra inicijativa koja osim što pomaže brojnim neafirmiranim i manje afirmiranim sastavima da nastupe pred publikom u gradu u kojem nasušno manjka klupskih prostora upravo za takve stvari tj. razvoj scene, već donosi i živahni glazbeni program u tradicionalno uspavani novozagrebački prostor, koji ni ovog ljeta, bar deset dana, nije bio ispražnjen kao neka mitska Mrduša donja, iz koje bi se živalj dosad odavno iselio u ovim modernim ekonomskim uvjetima.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
