Žen i Seine u Tvornici kulture – Žen u imploziji hipnotizirane publike

Jesenski tjedan koji glumi bablje ljeto u Mali nam je pogon već sinoć doveo dva ozbiljna predstavnika domaće alternativne scene, Žen i Seine.

Žen i Seine u Tvornici kulture (Foto: Matej Čelar)

Večer je klub ispunila curka-vibrom i jao onome koji to nije doživio… A i ponosno su zdurale gluhi dijalog s ton-majstorom koji je zvuk uglavnom kontrolirao – s distance. U prvih dvadesetak minuta, Eva Badanjak, Sara Ercegović, Ivona Ivković i Tanja Ninarik uživo su izvele kompoziciju „Međučin“ na nijemi film “Entr’acte” iz 1924. godine. Okosnicu skladbe glazbenice su kao kolaž koji sinhrono prati broj kadrova, dižući rafinirano frekvencijske zidove, bez pompozne agresije, držale priču svih 20 minuta, iako im kantasti bubanj i zeru preglasan bas nije išao na ruku.

Možda netko Vlastu Popić čuje kao hrvatski odgovor na Repetitor, no Seine, kantautorski bend Ivana Ščapeca, koji djeluje od 2007. godine, široj će javnosti biti poznatiji po „Valceru za kraj“ pjesmi s prvog »Bistroa na rubu šume«. Na koncertu je pokazao šareni dijapazon ruralne psihodelije, dream-popa, a sam je Ivan otpočetka tražio više gitare u monitor. S harmonike i back-vokalom, prati ga Tena Rak, koja je uslijed preglasne tišine samo spustila svoju crno-bijelu beštiju na pod. Ivan se nije dao smesti, sam je nadjačao žamor s dvije pjesme, a kad je i Teni prekipilo, sjela je za bubnjeve… I, s dvije pjesme dobili smo Vlastu Rokić, kao dokaz da za muziku, osim duše, treba imati i srca.

Žen su se iznova vratile pozornici i predstavile nekoliko novih pjesama, uz repertoar s „I onda je sve počelo“, koji šamara organe posljednjih godinu dana. Stilski još podosta pičpitaste, koketiraju s njihovom drugom fazom, uz neke glazbene citate (Majmoon?), kao i neke produkcijske (Godspeed! You Black Emperor?), sa zvučno suverenom slikom post-rocka koju obogaćuju slavenskim višeglasjem. Ženskim. Tako da se može povući i paralela s Lumenom, ali do vrlo određene granice.

Koncert protječe u bujajućoj atmosferi, a drone s klavijature Roland u pjesmi pred bis, ima lagano implozijski učinak, publika se pomiče prema naprijed, kao usisana, hipnotizirana… Curke kuže. Večer završava Gio, rezidentica partija Krüzer, što je alias glumice, glazbenice i producentice Andreje Giordani, fanice masnih synth-zvukova iz 70-ih i 80-ih, koja se ostaje bakćati s klupskim razglasom, nakon što se publika već razbježala kućama.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X