Živa Voda započela je kao koncept suradnje glazbenika zagrebačke scene, koji je krajem 2016. inicirao Mak Murtić, suradnji s glazbenikom, producentom i dizajnerom zvuka Vedranom Peternelom, te Majom Rivić, u sada ugašenom klubu Vinyl u Bogovićevoj ulici. Formiran je kolektiv koji od svojih početaka djeluje izvan granica standardnih glazbenih formi.
Kolektiv Živa Voda njeguje pristup u kojem je improvizacija temelj stvaralačkog procesa, radije nego stilski dodatak. Njihovo kolektivno autorstvo uspostavlja drugačiji odnos prema izvedbi – hijerarhija ustupa mjesto osluškivanju, reagiranju i sukreiranju u realnom vremenu. Takav pristup nadovezuje se na povijesnu liniju eksperimentalnih i avangardnih modela zajedničkog muziciranja – od kolektiva kao što su AMM, Art Ensemble of Chicago i Musica Elettronica Viva, te na suvremene ansamble poput Splitter Orchester i ONCEIM, koji kolektivnu improvizaciju tretiraju kao politički i estetski čin.
Živu vodu sam angažirala 2022. godine za projekt Cave’s Cave u Galeriji AMZ, gdje su improvizacijom i fragmentacijom dekodirali izražajni registar Nicka Cavea. Umjesto narativnog pristupa, fokus su stavili na repetitivne, emocionalno snažne motive njegova opusa i oblikovali ih kroz slojevite vokalne i instrumentalne interpretacije.
Iste godine sudjelovali su na 57. Zagrebačkom salonu, koji sam kurirala na temu slobode, nacionalizma, kulture sjećanja i suvereniteta. U tom kontekstu izveli su glazbenu improvizaciju temeljenu na dekonstrukciji domoljubnih pjesama, čime su kroz zvuk otvorili prostor za kritičko slušanje i propitivanje zvučnih formi nacionalnog identiteta.
Angel’s Breath: Glas u dijalogu
Kultni album “Angel’s Breath”, nastao u suradnji Milana Mladenovića i Mitra Subotića Sube tijekom njihovog boravka u Brazilu, objavljen je 1994. godine. Nova edicija ovog albuma razvila se kao rezultat glazbenog programa kolektiva Živa Voda u klubu DVA OSAM, gdje su članovi ansambla reinterpretirali i dekodirali originalni materijal kroz formu kolektivne improvizacije.
Prvi singl s albuma „Angel’s Breath de/re/konstrukt” – „Metak“, predstavlja ključnu točku susreta između originalne glazbe i autorskog vokabulara izvođača. U njegovom središtu nalazi se dijaloška vokalna struktura između Maje Rivić i Darka Rundeka. Njihovi glasovi nose različite izražajne identitete – Rivić donosi ekspresivnu i intimnu artikulaciju, dok je Rundekov glas niži, odmjeren i govornički. Zajedno stvaraju zvučnu dramaturgiju u kojoj tekst ne služi prvenstveno kao nositelj značenja, nego kao ritmički i emocionalni alat.
Tekst se sastoji od kratkih, konciznih rečenica – izražajna fragmentacija zamjenjuje narativ. Svaka izjava funkcionira samostalno, ali u dijaloškom formatu poprima višeslojno značenje. Riječi su strukturni elementi, pažljivo raspoređeni i izvedeni bez suvišne intonacijske teatralnosti. Instrumentalna pratnja dodatno osnažuje dramaturgiju: truba Igora Pavlice ima tekstualnu i kontrapunktalnu funkciju, s reduciranim ali precizno pozicioniranim frazama. Bubnjevi Maria Petrinjaka održavaju strogu dinamiku bez ekspresivnih eskalacija, dok bas Konrada Lovrenčića i gitara Jakše Perkovića ne grade melodiju, nego prostornu os zvuka.
Produkcija kao dramaturgija: Vedran Peternel
Produkcijske intervencije Vedrana Peternela prisutne su tijekom cijele izvedbe – u obliku ambijentalnih zvukova, elektroničkih manipulacija i prostorne distribucije elemenata. Njegova uloga nije tehnička, nego preciznije – suautorska: zvukom oblikuje dramaturgiju manipulirajući prostorom i tišinom te otvarajući slojeve koji ne bi mogli postojati u isključivo akustičkoj verziji.
Poznat po radu u Zagrebačkom kazalištu mladih, na Radio France Internationale, te kao suradnik brojnih nezavisnih i eksperimentalnih glazbenih projekata, Peternel u svom radu oduvijek koristi arhivske glasove kao kompozicijski materijal. U glazbenim teksturama koje kombiniraju field recording, sintetičke ambijentalne zvukove i found sounds, uvodi fragmente snimljenih glasova iz radijskih, televizijskih i filmskih arhiva – posebno one koji već nose prepoznatljivo značenje.
Za ovaj projekt koristio je arhivske glasove Milana Mladenovića i Mitra Subotića Sube, dobivši pristup iz fondacija koje čuvaju njihovu ostavštinu. Nakon sati preslušavanja intervjua, selektirao je dijelove koji su mu osobno i dramaturški rezonirali s glazbenim materijalom. U fazi postprodukcije, ti su isječci precizno umetnuti u kompozicije, usklađeni ne samo značenjski, nego i estetski i dramaturški. Peternelova odluka da koristi upravo njihove glasove nije čin nostalgije, nego izraz poštovanja i kontekstualnog dijaloga s glazbenim nasljeđem kojem i sam pripada. U suvremenom zvučnom pejzažu ti glasovi zadržavaju originalni odjek, ali dobivaju novu funkciju – postaju ritmički, emocionalni i konceptualni elementi kompozicije.
Uvođenje stvarnih glasova u glazbenu kompoziciju ima dugu povijest u avangardnoj i eksperimentalnoj glazbi. Još od 1940-ih, u radovima Pierrea Schaeffera i začetnicima musique concrète, korištenje pronađenih zvukova (engl. found sounds) otvorilo je novo poglavlje u razumijevanju glazbene forme. Kroz 20. stoljeće mnogi autori – od Johna Cagea i Laurie Anderson, ili do Buriala i The Caretakera – koristili su govorne semplove kako bi istražili granice između dokumenta, emocije i kompozicije. U tom kontinuitetu, glas Milana Mladenovića djeluje posebno snažno – ne samo kao dokument, nego kao emocionalni rez koji kroz zvuk povezuje generacije slušatelja.
Trenuci u kojima se njegov glas pojavljuje u suvremenoj kompoziciji nose težinu koju nije moguće racionalizirati – to je memorija koja govori iz zvuka, gdje publika ne prepoznaje samo osobu, nego i razdoblje, stav, prostor otpora i pripadnosti.
Ovakvi pristupi ne služe nostalgiji, već radije aktivnom očuvanju zvučne memorije – njezinom prevođenju u novi kontekst koji ne briše izvorno značenje, nego ga umnožava i prenosi dalje. Time se gradi kolegijalan i odgovoran odnos prema glazbenicima koji su oblikovali ono što danas slušamo – ne kao ikone prošlosti, nego kao sugovornike čije riječi i tonovi nastavljaju kružiti kroz zajednički zvučni prostor.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
