Zlatko Dizdarević: Idemo u susret fašistoidnom korporativnom imperijalizmu

Razgovor s BiH novinarom i diplomatom Zlatko Dizdarevićem, pod nazivom ‘ISIL-ovanje civilizacije’, prepoznato je kao najbolji trenutak ovogodišnjeg Festivala alternative i ljevice u Šibeniku. Tajming koji nije mogao biti bolji te Dizdarovićevo detaljno poznavanje prilika na Bliskom istoku učinile su ovaj javni intervju obvezatnim štivom.

Damir Pilić i Zlatko Dizdarević (Foto: Jozica Krnić)
Damir Pilić i Zlatko Dizdarević (Foto: Jozica Krnić)

Očito je mnogo indicija da je projektu jačanja i širenja Islamske države kumovao zapad. Da li se u slučaju IS može reći da je to alat koji se malo oteo kontroli? Da li još uvijek smatrate da SAD ima kontrolu nad tim?

Islamski fundamentalizam i teroristi su uvijek korišteni u nekim igrama druge vrste u početku, pa su se onda otimali. Talibani u Pakistanu nisu pali s neba, oni su proizvedeni da bi se srušio prosovjetski režim u Avganistanu. Ponovo se pozivam na Bžežinskog, pošto je on zla kob Bliskog istoka i vrlo ga je zanimljivo čitati i danas. Dao je svojevremeno intervju francuskom “Nuvel opservateru” u kojem je doslovno objasnio: „Mi smo morali da proizvedemo SSSR-u novi Vijetnam, na kojem će da se raspadnu.“ Njihov Vijetnam po njemu je bio Avganistan. Izvedena je kompletna operacija, postojao je kompletan plan sa proizvodnjom talibana, desilo se šta se desilo, Rusi su tada zagrizli udicu. Morali su posle da se povuku. To povlačenje koincidira sa raspadom SSSR. Ostala je “istina” u svijetu da su oni jedini intervenirali u Afganistanu.

Svijet tada nije znao šta su “proksi ratovi”, to jest izazivanje unutrašnjih destabilizacija izvana, bez direktne intervencije stranih trupa onih koji igru vode. Treba proizvesti “svoje” unutra. U ime ljudskih prava. To je danas taktika koja se primjenjuje naširoko u svijetu, posebno na Bliskom istoku, ali i u Ukrajini, Africi, pokušava u Latinskoj Americi, sutra će u Kini i opet u Rusiji. Druga je stvar što su se islamisti, talibani, mudžahedini i slični nakon svega osjetili napuštenim od nalogodavaca jer su odigrali ulogu kakvu su odigrali, poput Zarkavija u Iraku, Osame Bin Ladena, Saudijca kojeg su poslali u Avganistan da formira Al Kaidu i drugih. Oteli su se. Kako su se oteli, mada još uvijek direktno ili indirektno odrađujući razne zadatke dok stvar ne sazrije za temeljno pospremanje, tako su stvari počele da se dešavaju.

ISIL je isto tako proizveden u Iraku pa se prebacio u Siriju. Al Kaida je završila sa svojom pećinskom organizacijom terorizma iz Avganistana, njihova uloga je nakon smrti Osame Bin Ladena sa starim Egipćaninom Zavahirijem kao njegovim naslednikom, umanjena, a metode postale prevaziđene i konzervativne. Trebalo je naći potpuno drugačije metode i dodati im novi motiv, prijemčiviji za mase. Mit, obećanje realizacije prastarih snova o osveti za poraze prije mnogo vijekova, socijalnu dimenziju i masovni zaluđenost. Poznato nam je to i sa naših prostora uoči prošlog rata kada su se ljudi ushićeno dizali na noge povodom mitova od prije sedam stotina godina.

Ali, ta metodologija zaluđivanja masa nije strana ni danas na ovdašnjim širim prostorima. Proizvodnja raznih “svetaca” ne samo vjerskih je ponovo opijum. Tamo je takva priča postala brutalno efikasna u neobrazovanom dijelu svijeta, u širokim pustinjskim nedođijama. Gradovi sa jakom trgovačkom srednjom klasom, tradicionalnim sekularizmom i navikom zajedničkog života u pomiješanosti, poput Damaska ili Alepa to uglavnom nisu progutali. Ali, gradovi su u ovakvim pričama u principu u manjini. Na širim prostorima su mnogi dignuti na noge mitom o kalifatu kao rješenjem za nepravde. Ne zaboravimo, previše je “pacijenata” u ovoj storiji pronađeno i na Zapadu, čak i među nemuslimanima. O Aziji da ne govorimo. Najbrutalniji bojovnici ISIL-a su, naprimjer, Čečečni i drugi sa rubnih azijskih prostora bivšeg Sovjetskog saveza. Sada su inficirani i muslimani u Kini. Eto umme. Probuđeni su im snovi o ispravljanju nepravde, onako kako oni vide sebe u svijetu i o – osveti. Tu priču su zagrizle hiljade malih polupismenih lokalnih samozvanih emira, potom hodža i propovjednika, ali i bolesno ambiciozni manipulatori malim ljudima koji nisu imali nikakvu perspektivu ispred sebe, a iza njih se pojavio mehanizam koji im je obećao sreću i na zemlji i na nebu. U pitanju, ipak, nije tek primitivna vojska koja ne zna šta će i kako će osim da kolje. U pitanju je bio projekat i regrutovanje onih “proksi boraca”.

Među njima su se, kao odjednom, pojavili i vojnici što voze “abramse”, monstrume od tenka, kompjuterizirane, kojima se ne može upravljati sa mjesec dana kursa u Turskoj ili Jordanu. Dakle, imali su profesionalce u strukturi koji su odrađivali ozbiljne vojne poslove. Pričao mi je nedavno u Damasku upućen oficir kako su napuštali jednu staru vojnu vazduhoplovnu bazu koju nije imalo svrhe braniti. Prilazi bazi su ranije bili minirani temeljito i na najsavremeniji način. Mislili su odlazeći da će trebati najmanje nekoliko dana ISIL-ovcima koji dolaze da je deminiraju, a ovi su je deminirali za nekoliko sati. Imali su profesionalce. Pored njih, takozvanih “pasa rata”, druga su priča zapadnjaci iz izluđeniog svijeta, možda su i najgora komponentu u ISIL-u, regrutovani od frustriranih, dezorjentisanih do drogiranih, izgubljenih iluzija ili budala, koji će poći u čistu avanturu za “pravdu” ili “besplatnu drogu, ženske, kuće, automobile”… I svi su uklopljeni u igru. Drama nastaje kada se neki od njih otrijezne i shvate gdje su pa bi kući. To, nažalost, ne ide. Priča o ISIL-u, uz sve drugo, ima danas ogromnu socio-patološku komponentu.

Stvar nije naivna. Što je nagore – širi se, a pogledajte gdje se širi. Tamo gdje se najprije sruši država i krvavo uruši društvo pa onda oni uđu. Tako je prvo bilo u Iraku, do krvi zavađenom prethodnom rušilačkom agresijom Amerike i saveznika lažnim povodom pokrivenim medijski prevarenim “javnim mnjenjem” i poslušnim odnosom u UN-u. Malo kasnije ciljano je suportiran izbor radikalnog Malikija za premijera koji je produbio unutrašnje sukobe, umjesto realnog kandidata koji je imao viziju drugačijeg Iraka. Sa tim planom u Siriji nije išlo i stvar je dovedena dovde gdje je danas. Ovi što navodno žele da zaustave kolajče – oslobodioce, da hoće mogli bi ih zaustaviti efikasno i brzo. Što bi se kazalo, za 10 dana. Postoji oprobani i efikasan put u ovakvim storijama.

Lideri destrukcije sa svojim podanicima tamo zarađuju dnevno milione dolara profita, odnosno novaca od krvave pljačke i destrukcije svake vrste. Neke računice kazuju između dva i pet miliona. Prevashodno od nafte i gasa sa okupiranih izvora, do novijeg biznisa od prodaje jedinstvenih arheoloških blaga i antikviteta. Kupaca za to tajnih i manje tajnih uvijek ima. Uostalom, pogledajmo blaga najvećih muzeja na Zapadu. Posao cvjeta sada čak i preko interneta. Riječ nije o zlatnim novčićima već o artefaktima vrijednim desetine pa i stotine miliona dolara. Isto tako, niko o tome ne govori, jedino Amerikanci ne pregovaraju sa teroristima o otkupu talaca. EvropljanI i njihove vlade to rade, tajno, mimo kamera, u tišini, ali rade. Cijene otkupa otetih i zarobljenih novinara, humanitaraca, vjerskih ličnosti, posebno kršćana, penju se do vrtoglavih visina. U milionima dolara. Na nafti se zarađuje mjesečno, prema podacima validnih analiza, od 50 do 60 miliona dolara.

Tko kupuje tu naftu?

Prema pomenutim izvorima prije svih Turska, za 10 do 15 dolara po barelu, zavisi od kupca i prodavača. I prilike. I ne samo ona. A tu naftu neko transportuje, neko naplaćuje, to ide preko nekih banaka ili raznih finansijskih institucija, ide preko granice i kontrola. To je uvezani sistem…Dovoljno je ući u taj sistem, presjeći tokove finansiranja, ući u tokove “donatora” iz Saudijske Arabije i Katara, ući na tajno tržište artefakata, vidjeti kojim kanalima tajno ide i kome se plaća oružje i to presjeći, da o legalnim snabdjevačima ne govorimo… Pošto to niko ne radi, a posljedice su ovako brutalne i krvave, to znači da “projekat” još uvijek neće da se to radi. Pošto neće da radi to znači da im još trebaju. Kao što kao paravan za mnoge vrste poslova trebaju i izbjeglice, naravno kad ne “zagadjuju” naše prostore i naš komoditet. Što bi Talijani rekli: Punto! Dalje>>

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X