Bez obzira što osobno mislili o Queenu, većina kritičara i fanova podjednako prepoznaju koliko je Freddie Mercury i njegov vokalni talent bio ogroman. Ipak, za slučaj da je ikada postojala sumnja njegove vokalne distinktivnosti, nove analize Mercuryjevog glasa, onog pjevačkoga kao i govornog, bacile su novo svjetlo na njegove vokalne sposobnosti.
Skupina austrijskih, čeških i švedskih istraživača obavila je istraživanje rezultati kojeg su publicirani u petak u znanstvenom časopisu Logopedic Phoniatrics Vocology. Premda istraživanje nije potvrdilo široko rasprostranjeno uvjerenje da se raspon glasa Freddieja Mercuryja protezao preko čitave četiri oktave, ipak su otkrili neke zanimljivosti o njegovu glasu koje su dosad bile nepoznate.
Jedna je od njih činjenica da je Freddie Mercury ipak najvjerojatnije bio bariton, a ne tenor kako se mislilo. Ovu su pretpostavku bazirali na analizi šest intervjua koji su otkrili da je srednja vrijednost frekvencije njegovog govornog glasa 117.3 Hz. Uz to, u obzir su uzeli i anegdotalni dokaz kako je Mercury jednom prilikom odbio operni duet jer se bojao da će fanovi prepoznati njegov bariton, pa su zaključili da je pjevač bio dovoljno talentiran da preskoči svoj bazni glasovni domet.
Naravno da je teško ovakva istraživanja raditi bez živog subjekta kojeg bi mogli podvrgnuti testovima, pa su zaključci ovakvog istraživanja u velikoj mjeri nepotvrdivi. Ipak, kako bi se što više približili istini, istraživački je tim u ispitivanje uveo profesionalnog rock pjevača Daniela Zanggera-Borcha koji je imao zadatak imitirati Freddiejev glas. Njegov su larinks pri imitaciji snimili na 4.000 slika u sekundi, kako bi mogli zorno vidjeti kako je točno frontman Queena izvodio ta svoja ikonička režanja i vibrata. Zaključili su da je najvjerojatnije upražnjavao pjevački stil u kojem su ventrikularni nabori vibrirali zajedno s vokalnim naborima, odnosno subharmonično, što je većini ljudi nemoguće izvesti.
Osim ovoga, zaključili su da su Freddiejeve glasne žice jednostavno bile brže nego u ostalih ljudi. Dok će tipičan vibrato fluktuirati na frekvencijama između 5.4 Hz i 6.9 Hz, Mercuryjev je titrao na 7.04 Hz, što je njegovu grlu davalo mogućnost vibriranja nečega što čak ni Pavarotti nije bio u mogućnosti izvesti.
Zaključak ove znanstvene studije jest jednostavan, premda donekle i zapanjujuć: Freddie Mercury je imao glas kao nitko drugi u rokenrolu, što navodi na zaključak da je u pitanju vjerojatno najjedinstveniji pjevač svih vremena.