Zola Jesus u Tvornici – fantastičan koncert pun motivacije i integriteta

Zola Jesus sinoć je po drugi put u karijeri gostovala u Tvornici Kulture. Povod takvoj prilici ovoga je puta bilo predstavljanje njene nove ploče – ‘Taiga’.

Zola Jesus u Tvornci (Foto: Tomislav Sporiš)
Zola Jesus u Tvornci (Foto: Tomislav Sporiš)

Od svojih lo-fi afiniteta u početku karijere Zola Jesus sitnim se, naizgled neprimjetnim koracima počela udaljavati od izričaja koji joj je jamčio kultni status, ali ne i širi, komercijalni uspjeh. U travnju, 2012. godine kada je zbog velikog interesa publike iz Malog pogona prebačena u Veliki, usporedbe sa Florence Welch bile su neminovne, ali i tek usput spomenute, eventualno kako bi se naglasio njen prirodan ‘voicehall’ i u, nedostatku bolje riječi, gothpopični ambijent kojeg je stvarala više scenografijom i pojavom nego instrumentalnim dionicama. Ni danas na njenoj pozornici nema harfi, viola i čela, međutim namontirani ‘mulletsi’ kod bubnjara igraju nezamjenjivu ulogu u građenju finalnog rezultata njenog baroknog popa. Istu je stvar na “Ceremonials”, maknuvši nepotrebne artefakte, učinila i Florence Welch. Bubanj je, barem u ovom slučaju, novi sintisajzer, a njen naslovni singl novog albuma “Dangerous Days”, mogao bi proći i kao fantastična bonus traka s predzadnjeg albuma ovogodišnjeg headlinera jarunskog festivala.

S malo kašnjenja, ovoga puta crne kose i s tamnim ružem u potpunom kontrastu sa stvorenjem iz bljednunjave lagune koje smo gledali prošli put – Nika Roza Danilova potrošila je i posljednje atome da nevelikoj publici pruži puni koncertni doživljaj kao da ih je duplo toliko. S obzirom na petak i karte od tek 70 kuna u pretprodaji, teško je objasniti mlaku, neveliku i poluzainteresiranu publiku koja bi uz poneke urlike odobravanja najčešće izvođačicu pozdravljala uspavanim kazališnim pljeskom. U nekoliko je navrata Zola pokušala spriječiti te ljude od preranog aplauza tjerajući ih da ‘singalongaju’ “Nail”, pa čak i marširajući kroz publiku, izvodeći svoj šamanski ples, međutim značajni, traženi odaziv, ugušio se u katastrofalnom ozvučenju dvorane. Na stup podignuti lijevi zvučnik šumio je od pjesme do pjesme kao da mu je popucala opna, pa je tako i njen trubač, nakon jedne solo dionice zvučnika gore lijevo, s nevjericom zavrtio glavom.

Na stranu goreopisane usporedbe s Florence Welch i spomenute tehničke poteškoće, Zola je odradila fantastičan koncert kao da joj vjetar u leđa daje huk popunjene livade na Glastonburyu umjesto šuma zvučnika gore lijevo, a motivaciju i integritet koji stoje iza takve predstave svakako zaslužuju nepatvoreni, ironije oslobođeni naklon. Ne sjećam se kada je netko bolje iskoristio prostor koji pruža bina Velikog pogona, kao i prostor ispred nje, niti kada sam posljednji put vidio da se netko tko već odluči posjetiti svaku točku dvorane prirodnije i u konačnici, ljepše kreće na svoju muziku. U kontekstu njenog nastupa, s obzirom na diskografiju koja leži iza nje, jedina je zamjerka uistinu prekratka setlista u rasponu jednog albuma. Čak je i sinoćnja publika bila zrela za makar još jedan bis.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh