Zu: Mi nismo muzičari škole, mi smo sve naučili na turnejama

Povodom povratničke turneje omiljenog benda izgubljene generacije koji se nikad nije ni raspao, Ravno do dna porazgovarao je s bas-gitaristom, čije ćemo avant-funk-dionice opet moći čuti ove subote, na zadnjem koncertu sezone Zavoda za eksperimentalni zvuk u KSET-u.

Zu (Foto: Sara Duva)

U razdoblju od odlaska Jacopa Battaglije i pauze koja je uslijedila, do danas su se razni ljudi izmjenjivali na vašem bubnjarskom stolčiću – kako je taj proces tekao i koji su razlozi da je Gabe Serbian sad s vama?

Massimo Pupillo: Dakle, kandidata je bilo mnogo, no mi smo zaista željeli svirati samo s jednim bubnjarom, a to je Gabe… Mislim, on mi je jedan od dva ili tri najdraža dramera na cijelom svijetu, te jedan od onih koje poznajemo otprije, i jedini koji bi popunio sound benda; i, na sreću, bio je raspoloživ. Daklem, sve se poklopilo!

Uključujući razne elemente zvuka kroz svoju karijeru, postoji vrlo jasna sklonost spram grind-corea, math-corea, i sličnog… Budući da ste počeli kao HC/free-jazz sastav, kako je došlo do prekretnice? Je li bila riječ i o simboličkom događaju koji vas je odveo u tom smjeru?

Massimo Pupillo: Pa, zapravo i ne… Zapravo, dolazimo iz vrlo hardkoraškog miljea i tek smo se kasnije otvorili jazzu, slobodnoj formi, itd, no, osobno sam slušao puno industriala, avangarde koja me usmjerila ka slušanju suvremene glazbe već u ranim 20-im; zamisli, koliko sam bio sjeban… Daklem, nije to bila stvar neke žanrofilije, već prije pristupa zvuku. Ono što nam je bilo vrlo važno bilo je istraživanje moći čistog zvuka, ne samo glasnoće, već i samog zvuka, frekvencije, i tako dalje… Znači, naučili smo puno već samim touranjem, bijući sretni da nastupamo s puno glasnih bendova koje smo stvarno voljeli, a samim time da su nas isti otpuhali iz noći u noć, što je situacija iz koje smo sami morali pronaći izlaz… Znaš, ime Zu odabrali smo zahvaljujući bootlegu koji sam kupio na koncertu Swansa 1997., što ti može dati ideju o utjecajima na bend. Tako da smo naučili na teži način, svirkama i svirkama… Također, svakom smo pločom pokušali naučiti kako biti što izravnijima i jednostavnijima, bez suvišnih ukrasa, tako da budemo u stanju istu stvar izreći s 10 riječi umjesto s 200.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=0SBEOW6Rr8c[/youtube]

U svrhu postizanja osobnijeg zvuka, Zu je često ulazio u suradnje, od Eugenea Chadbournea do Nobukazua Takemure? Da li je to paradoks, da moraš ući u suradnju kako bi dobio osobniji zvuk, što misliš?

Massimo Pupillo: Ne, mislim da je isto tako i u životu… bolje ćeš upoznati samoga sebe kroz svoje odnose, zar ne? Inače, kako bi znao tko si, zapravo? Uskačući u razne situacije, s raznim ljudima, prijateljima, curom, polako spoznaješ tko si i što ti je bitno, zar ne? Mislim, ima i ljudi koji su vrlo suzdržani i drže se samo jednog okružja, no, to je ustvari vrlo ograničeno iskustvo… Isto je tako i s bendom, poput kemijske reakcije, svrstat ćeš neki drugi element u kemijski spoj i promatrati kako se ponaša… dakle, bilo je to razdoblje učenja, jer ne dolazimo iz glazbenih škola, odnosno akademija, tako da je naša škola oduvijek bila sam život, touranje, sveučilište ulice!

Po izlasku albuma “Carboniferous”, suradnje s Mikeom Pattonom, koja su bila najbitnja mjesta na kojima je bend svirao?

Massimo Pupillo: Važna u kojem smislu? Posjećenosti? Koncertnih prostora? Nisam siguran kako da ti odgovorim na ovo pitanje, budući da težim i želim usmjeriti samoga sebe da mi svaki pojedini gig bude podjednako važan, bilo da je u Čileu s Mikeom Pattonom ispred 17,000 ljudi ili sljedećeg tjedna u pubu u Velikoj Britaniji ispred stotinjak ljudi; naravno, ukoliko želiš ostati otvoren za primanje novih iskustava, ne gledajući na to kao na profesiju. Osobno, mrzim riječ ‘zanimanje’, jer me podsjeća na vojsku… kao, počneš kao redov, nakon čega želiš biti desetar ili vodnik, a zatim i general. To za mene nema smisla. Znam da je to način na koji razmišljamo na Zapadu, kao da svi mi moramo postići neku poziciju u svom životu, ali mi to uistinu ne pomaže da bolje živim ili da stvari učinim zanimljivima, nije li? Meni je baš super kad se desi da bendovi s kojima smo nastupali, mislim na one velike, imaju slabu posjećenost ili im budu pruženi slabi uvjeti, ali svejedno izgaraju na stejdžu. Volio bih kad bismo im i mi mogli parirati tom vrstom stava.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=x0FKoyUwjxM[/youtube]

Na koji se način situacija u Italiji odnosi prema vašoj glazbi?

Massimo Pupillo: Dosta dobro. Vidjet ćemo na ovoj turneji kako to napreduje, ali smo postigli i to da barem budemo cijenjeni radi naše ludosti!!!

Svirate li još uvijek kao gosti za gostujuće bendove?

Massimo Pupillo: Zapravo i ne i to već podugo, ali ako nam je drag taj bend, onda zašto ne? Dalje>>

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh