Zvuk dvadesetih – 10 najvažnijih debitanata 2020. godine

Memorirajte ovih deset imena, možete po abecednom redu – Bad Boy Chiller Crew, Benee, Ela Minus, Haiku Hands, King Hannah, Merci Mercy, Pa Salieu, Pottery, Samia, Working Men’s Club. Za njih je 2020. Bila daleko najbolja godina.

Working Men’s Club (Foto: promo), Benee (Foto: Wikipedia), Pa Salieu (Foto: Instagram), Haiku Hands (Foto: Wikipedia), Merci Mercy (Foto: Instagram), Ela Minus (Foto: promo)

Dok se cijeli svijet grčevito borio s pandemijom Covida-19, a globalna glazbena scena bilježila astronomske gubitke zbog dugotrajnog zatvaranja koncertnih pogona, ova ekipa izbacivala je vrhunske debitantske albume, trasirala vlastite puteve do slave I postavljala zvučnu sliku ranih dvadesetih. Novozelandska bedroom pop princeza, 20-godišnja Stella Rose Bennett aka Benee neki dan je izjavila kako je pomalo grize savjest zato što joj se sve otvorilo baš u momentu kad drugima ništa nije išlo kako treba. Benee je iskočila u prvi plan na samom početku lockdowna pošto je njen kantautorski singl “Supalonely”, snimljen potkraj prošle godine u duetu s njujorškim bedroom pop saveznikom Gussom Dappertonom, preko noći zapalio TikTok I prema statistici iz ožujka dobacio do nevjerojatnih sedam milijardi pregleda.

U kolovozu je plasirala drugi ultimativni hit “Snail”, a zatim je virtualno ugostila Lilly Allen i Grimes na top albumu “Hey U X” s kojim se definitivno nametnula kao generacijska glasnogovornica i najveća novozelandska pop zvijezda nakon Lorde. U rodnom Aucklandu postala je čak i politički factor pošto je uoči parlamentarnih izbora podržala Jacindu Arden i usput žestoko napala njenu konzervativnu protukandidatkinju Judith Collins – “Bilo bi zastrašujuće da nam državu void netko sličan Trumpu ili Bolsonaru”.

Kad je Jacinda pomela političku konkurenciju i zaustavila pandemiju, Benee se u listopadu trijumfalno vratila na pozornicu koncertom za 12 000 fanova u aucklandskoj Spark Areni. Masovka kakvu popularni glazbenici iz drugih krajeva svijeta u ovoj sezoni mogu samo sanjati za Benee je bila tek prva u nizu. Turneju nastavlja kao headliner trodnevnih novozelandskih novogodišnjih festivala Rhythm & Vine na Sjevernom otoku i Rhythm & Alps na Južnom otoku, a zatim će se spakirati za put u Australiju gdje će odigrati jednu od glavnih uloga na ljetnom festival Yours and Owls.

U program prvog australskog post-Covid festival najavljen je i nastup Haiku Hands, ženskog indie dance trija iz Melbournea i Sydneya koji je ove jeseni ušao u svjetsku produkciju objavom istoimenog debi albuma na prestižnom Diplovom filadelfijskom labelu Mad Decent. Sestre Claire i Mie Nakazawa udružile su se s frendicom Beatrice Lewis na singlu “Not About You” iz 2017., koji je zazvučao kao australski odgovor na Santigold, ali za pouzdaniju provjeru njihovog potencijala ipak je trebalo pričekati album “Haiku Hands” najavljen rejverskim singlovima “Onset”i “Manbitch” i suradnjom sa Sofi Tukkker u “Fashion Model Art”. Kad se svijet napokon vrati na plesne podije Haiku Hands sigurno će se dokazati kao nezaobilazna dance atrakcija.

Na down under sceni iz beskrajnog niza mladih talenata otkrivenih kroz državni alternativni radio Triple J vrlo brzo se izdvojila 19-godišnja indie pop kantautorica Mercedes Thorne aka Merci, Mercy. Cura iz Sydneya sve je napravila u posljednjih 7-8 mjeseci, od izvrsnog nastupnog singla “Fucked Myself Up” na tragu Billie Eilish do 6 pjesama za EP “No Thank You, No Thanx”. Zbog višemjesečnog sidnejskog lockdowna promociju je započela online i tek je u listopadu prvi put izašla pred publiku, a tanko koncertno iskustvo od siječnja će podebljati australskom ljetnom turnejom.

Live premijeru s jednakim nestrpljenjem, ali zasad nažalost bez konkretnih datuma iščekuje liverpulski slowcore duo King Hannah koji je doista iznenadio debitantskim izdanjem sa 6 pjesama “Tell Me Your Mind and I’ll Tell You Mine”. Pjevačica Hannah Merrick i guitarist Craig Whittle zapakirali su ukupno 30 minuta glazbe, što je malo bliže formatu mini albuma nego standardnog EP-ja. Do proljeća su oboje šljakali u lokalnom baru, a kad ih je lockdown ostavio bez posla odlučili su pokrenuti bend. Čim su posložili demo snimke zgrabio ih je renomirani izdavač City Clang privučen precizno pogođenom mješavinom recentnih utjecaja Sharon Van Etten i jakih reminiscencija na kultni Mazzy Star s kojim King Hannah ima znatno više izravnih dodira nego razvikani Cigarette After Sex.

Baš kao King Hannah s druge strane Atlantika, 24-godišnja njujorška kantautorica Samia Finnerty, dosad poznatija kao filmska glumica, debitantskim albumom “The Baby” prati tragove indie folk prvakinje Sharon Van Etten ili pak aktualne Grammy favoritkinje Phoebe Bridgers. Međutim, dostupni zapisi s njene lanjske turneje i par ovogodišnjih koncerata odsviranih prije zaključavanja klubova upućuju na zaključak kako je Samia iskočila u prvi plan kao njujorška inačica Beabadoobee, podjednako energična u live izvedbama samo manje fascinirana mitovima i legendama iz grunge epohe.

Naturalizirana Njujorčanka Gabriela Jimeno aka Ela Minus rodila se I odrasla u Bogoti gdje je svirala bubnjeve u tinejdžerskom HC bendu Raton Perez s kojim je dobacila do gostovanja na SXSW-u. Nakon selidbe u SAD zbog studija glazbe na Berkleeju istodobno je zaronila u bubnjarske jazz improvizacije i  eksperimente s elektronikom. Različita glazbena iskustva Ela Minus izvrsno je spojila na ambient-techno-punk albumu “Act of Rebellion” s kojim je ušla u catalog Domino Recordingsa. Premda je u lančanom otkazivanju proljetnih svirki, od američke turneje s Caribou do festivalskih nastupa na Coachelli i Primaveri izgubila nekoliko velikih prilika za promociju, Gabrielin solo prvijenac itekako je prepoznat kao jedan od jačih ovogodišnjih diskografskih debija.

Podjednako visok kritičarski rejting dosegnuo je jorkširski synth wave kvartet Working Men’s Club istoimenim albumom koji je već predstavljen na Ravno do dna pa je sad suvišno ponovno nizati pohvale za Syda Mynsky-Sargeanta i njegovu škvadru.

Tvrdokorniji novi alter rock bendovi u 2020. gotovo nigdje nisu mogli dobiti dovoljno publiciteta, a privremeni gubitak kontakta s koncertnom publikom u njihovom sektoru teško se može kompenzirati online svirkama. Zbog toga je u drugom planu ostao i impresivan debitantski album “Welcome To Bobby’s Motel” montrealske petorke Pottery koja je zbog dosta sličnosti s Fontaines D.C., osobito u udarnim pjesmama “Take Your Time” i “Hot Heater”, logično došla do istog američkog izdavača Partisan Records.

U hip hopu je 2020. izvukla na površinu još veću gomilu novih trap pozera kojima najbolje ide pokazivanje na Instagramu, ali pokraj njih su kao upadljivo drugačiji iskočili UK reperi Bad Boy Chiller CrewPa Salieu. Bad Boy Chiller Crew su trojica, ponekad i četvorica mladih fakina iz Bradforda koji se na prvom albumu “Full Wack No Brakes” nabacuju uličnim rimama preko nabrijanih UK garage house podloga. Ništa mudro, ali uvijek plesno i povremeno urnebesno zabavno, osobito nakon žešće pijanke na ilegalnom partiju. Robbie Williams ih pokušava pridobiti za suradnju.

Pa Salieu Gaye je 22-godišnji engleski Gambijac iz predgrađa Coventrya koji se prije pandemije Covida-19 uglavnom bavio sitnim kriminalom, bježao od murije, neko vrijeme proveo iza rešetaka, a prošle jeseni jedva preživio pucnjavu u kojoj su ga gadno izrešetali. Dok je liječio ozljede odlučio se okušati kao reper I život mu se totalno promijenio već s prvim singlom “Frontline” koji je u siječnju postao veliki radijski hit na BBC1 Extra. Potpisao je za Warner i snimio mixtape “Send Them to Coventry”, jedno od originalnijih ovogodišnjih izdanja UK hip-hopa sa živim slikama opasnih ulica, jakim zapadno afričkim akcentom i puno grime elemenata. Pa Salieu danas tvrdi kako ga je upravo lockdown izveo na pravi put i uvježbava scenski nastup za proljetnu britansku turneju. Nakon toga će ziher dobiti poziv za Fresh Island ili Outlook.

Saznajte više:

Najbolji domaći i regionalni albumi 2020. godine

Najbolji strani albumi 2020. godine

Zadnje od Kolumna

Idi na Vrh
X